Pod mermerom
Foto: 
Yellow.Cat

Pod mermerom

U Sabornoj crkvi - knjaz Miloš Obrenović, kodža i vojvoda, nepismeni seljak, vešt diplomata i prvi priznati nasledni knez nove srpske države; ubica Karađorđa, za života prozvan - Veliki Miloš.

Tu, odmah, do njega, njegov sin, Mihailo, naš prvi prosvećeni vladar, jedan od retkih koje je narod iskreno voleo, upamćen po tome što je sagradio Narodno pozorište i dočekao faktičko oslobođenje Srbije, ali ne i de jure potvrdu slobode (6. aprila 1867. primio ključeve gradova Beograda, Smedereva, Uzica, Šapca i "tvrdog grada" Soko, posle čega je samo simbolično ostala turska zastava na Kalemegdanu da se naglasi sultanova vlast nad suverenitetom, sve do 1878, kada je na Berlinskom kongresu priznata kneževina Srbija. Godinu dana kasnije, 1868. ubijen u atentatu u Košutnjaku.)

A pred Sabornom crkvom, u porti, u dve jednake grobnice počivaju: Vuk Karadžić, prepravljač srpskog pravopisa koji je iz rečnika izbacio pola reči da dokaže da se i prostim jezikom može pisati, da bi posle, kada je već pobedio, većinu tih reči, na mala vrata, vratio nazad, i Dositej Obradović, prefinjen duh, jedan od najumnijih i najkultivisanijih ljudi svoga doba i čitave naše povesti.

U crkvi svetog Marka, na počasnom mestu – car Dušan, najveći vladar srednjovekovne Srbije, umro mlad, naprasno, posle napada stomaka, verovatno otrovan.

Dole u kripti, daleko od očiju javnosti – Aleksandar, Saša i njegova Draga, najromantičniji srpski kraljevski par, mučki ubijeni i bačeni s balkona, u takozvanom majskom prevratu 1903.

A u poleđini ove grandiozne dvadesetovekovne kopije Gračanice, u ruskoj crkvi, jedan slavni emigrant - baron Vrangel, general bele armije i vrhovni zapovednik krimskog dela carske vojske.

U „maloj crkvi“ sv. Save na Vračaru, patrijarh Varnava, umro iznenada za vreme borbe protiv Konkordata (sporazuma kraljevine Jugoslavije i Vatikana); narod oduvek verovao da je otrovan.

Na kraju, nikako bi trebalo zaboraviti ni „ateističke hramove“. U vili Đorđa Genčića, u Krunskoj ulici, današnjem muzeju Nikole Tesle, u neobičnoj metalnoj kugli - pepeo velikog naučnika oko kog su se oduvek razni otimali, a kog je Enciklopedija Britanika, sasvim precizno, nazvala: „Američki naučnik, srpskog porekla, rođen u Hrvatskoj (Austro-Ugarska imperija)“.

Na kraju, ali i ne poslednji po značaju, u baštenskoj zgradi u kompleksu oko nekadašnje vile inženjera Acovića, u grobu koji predstavlja oličenje „masonske elegancije“ - Broz, inženjer Babić, Maršal, osnivač pokreta nesvrstanosti, Čeda, Ćopa Ledeni, vođa jugoslovenskih partizana – Tito.

Vojislav Todorović

Komentari

Komentari