Foto: 
Aleksandra Rakonjac

Negacija postojanja samo jedne stvarnosti

Da li je umetnost stvarnost? Ili je samo drugačije prikazana stvarnost? Umetnost simbolički predstavlja našu interakciju sa prirodom, stvarnošću, okruženjem. Umetnost može da ukaže na skrivene veze između stvari. Umetnost se može zasnivati na dubokim istinama i prikazati čudesnost i lepotu našeg odnosa sa univerzumom. Stvarnost, realnost ili zbilja je pojam koji označava ono što stvarno, zbiljski postoji. Stvarnost se različito tumači u nauci, filosofiji, teologiji i sl.

Fizika obično govori o stvarnosti kao celokupnosti pojava. Njutnova teorija naglašava da postoji objektivna stvarnost, da svet jeste onakvim kakvim ga vidimo i postoji nezavisno od nas. Ajnštajn je kasnije tvrdio da opažanje stvarnosti zavisi od odnosa između brzine posmatrača i brzine predmeta opažanja. Drugim rečima, promenom naše brzine u odnosu na predmet, sasvim je drugačije i opažanje predmeta: prostor postaje iskrivljen, pritisnut i proširen, a vreme se menja (kubizam nastaje na ovim temeljima). Druge teorije, kao što su Heisenbergov princip neodređenosti, navode da postoji uzajamnost između pojedinaca i sveta. Drugim rečima, opažanje stvarnosti rezultat je mog uticaja na svet i uticaja sveta na mene. Sa ovim principom povezujem slikarstvo u celini. Filozofija od Platona do Kanta, između ostalih i Dekarta, nije prestala da preispituje načine koje čovek koristi da bi spoznao sebe i svoje okruženje. Saznanje, opažanje, prijem, čitanje i tumačenje stvarnosti koje se odnose na shvatanje sveta u koji smo uronjeni. Teologija i ontologija govore o biću, kao jedinoj stvarnosti koja jeste. Psihologija radije govori o spoljnoj, fizičkoj stvarnosti i o unutrašnjoj, psihičkoj ili mentalnoj stvarnosti, u koje spadaju predstave, misli, sećanja i snovi. U svom radu se opredeljujem za ovaj psihološki pogled na stvarnost i to na unutrašnju mentalnu stvarnost svakog pojedinca, tačnije na san.

Ako uzmemo razum kao instrument za spoznaju stvarnosti, uglavnom mislimo na stanje budnosti. Filozofi su od davnih vremena pokušavali da argumentovano dokažu razliku između sna i jave. Time se bavio još Platon u Teetetu, a to je ostao izazov za logičku argumentaciju do danas. Kod Heraklita nalazimo jedan od odgovora - da je stvarnost snova privatna, a stvarnost jave javna. Drugi mogući odgovor jeste da se oni razlikuju po tome što san nema posledica, dok ih java ima. Treći, poput Šopenhauera, smatraju da je upravo momenat buđenja ono po čemu se san i java razlikuju.

Ali, stvarnost mog vlastitog bića za mene je neosporna. Sve drugo što na mene deluje, kao emocija, iskustvo, ili pak oblik iz okruženja, za mene je stvarno, privlači moju pažnju, meša se sa mojom ličnošću, obogaćuje je i proširuje. Stvarnost se u svim svojim ispoljenjima otkriva u osećajnoj pozadini našeg uma, imaginativnoj. Mi je znamo i prihvatamo, ne zato što možemo da mislimo o njoj, nego zato što je neposredno osećamo našim čulima. Čak i ako je logički um odbacuje, ona nije proterana iz naše svesti. Uzmimo za primer san, koji nekada može da oboji naše raspoloženje tokom čitavog dana i ako mi znamo da nije bio stvaran. Za nas je stvaran. Mi tražimo dodir stvarnog izvan nas i našeg svakodnevnog sveta. Tako je i srž mog interesovanja postao pogled ka unutra.     

Nisam želela da se bavim doslovnim prikazivanjem stvari ili pojava koja portretisana osoba vidi u svom snu. Takođe, nisam želela ni da prikažem san samo kao odmor ili biološku potrebu čoveka. Zbog toga uvećevam portret i stavljam akcenat na unutrašnji pogled, sve na slici podređeno je tome.

Očni kapci su u prvom planu, oni komuniciraju sa posmatračem, u isto vreme stvarajući određenu distancu, ali samo kao distancu od ovog stvarnog sveta. Mimika lica upućuje gledaoca da je taj unutrašnji svet itekako stvaran za spavača, on živi svoj san. Oči su tokom sna zatvorene, tako da odnos sa publikom uspostavlja mimika lica, grimasa, kao i boja koja dominira slikom i koja ima svoju simboliku.

Boja je često jedna od najuzbudljivijih komponenti slike. Boja se koristi kao sredstvo pojačavanja utiska koje će delo ostaviti na posmatrače. Niko ne poriče da boja nosi u sebi snažan izraz, ali niko ne zna kako taj izraz nastaje. Postoji široko rasprostranjeno verovanje da se izražajnost boje zasniva na asocijaciji, tako da je dejstvo boje isuviše spontano i neposredno da bi bilo samo proizvod jednog tumačenja.

Pošto se bavim snom, uvek se postavlja ono pitanje da li mi sanjamo u boji ili ne. Kao i to šta određena boja znači u snu. Uglavnom se držim već poznatih definicija, a kako svaka boja može imati i dvostruko značenje, i pozitivno i negativno, boje se na mojim slikama ponavljaju predstavljajući taj dualitet, unutrašnju borbu sa samim sobom, podsvešću, odnosno snom.

Retko kada je čitav san u jarkim bojama. Ako se to dogodi, onda su sadržaji nesvesnog proživljeni sa velikim emotivnim intenzitetom. Ali te emocije mogu biti krajnje različite, jer kao što se boje rađaju iz raznolikosti prelivanja svetlosti, tako se i kvalitet emocija menja sa tonom boje. Upravo je to moje interesovanja. Određena emocija prenosi se vizuelnim putem preko boje.

Pozadine su uglavnom tamne. Simbolišu mrak, ugašenu stvarnost, na površinu izbija samo san, onostrano. Označavajući i onaj tamo svet, a kako se za san kaže da je jedna vrsta smrti, sasvim je logičan ovaj izbor. Pozadina je nekada stopljena sa likom, a nekada je potpuno bela, sve to sugeriše da je realan svet ugašen ili da je pak vanvremenski. Kako se približava prvi plan, plan mog interesovanja, potezi su jači, puni impasta i svetlih boja. U tom prvom planu je inkarnat i izučavanje valerskih vrednosti istog. Kako bih sjedinila ova dva kontrasta posluslužila sam se lazurima u boji. Oni nekada nose onu glavnu ideju, u direktnoj vezi su sa nazivom slike i simbolikom određene boje.

Na mojim slikama su prisutni mir, tišina, pasivnost, kojim ukazujem na svevremenost, sveprisutnost. Postoje i prošlost i sadašnjost i budućnost- svi se međusbno prepliću. Radovima  vlada ćutanje. Likovi na slikama vode unutrašnji monolog nalik na svevremenski jezik.

Portreti i autoportreti na slikama nisu konkretni, oni su odraz psiholoških stanja, univerzalnih osećanja koja se kriju iza zatvorenih očiju. Čak su i aktovi tu kao vrsta potpune ogoljenosti . Sve je podređeno unutrašnjem pogledu. A sam san je donekle i  poistovećen sa emocijama. 

Neopipljivi delovi našeg postojanja kao što su emocije su deo prave stvarnosti  više svesti! Emocije su deo područija koje ne možemo iskusiti sa našim čulima, ono što doživljavamo kao emocije su zapravo fizičke manifestacije tih emocija.

Dalje, u mom radu uočavaju se i istovetni potezi, sa varijacijama veličine, poluružni, koji od mnoštva grade spiralu. Spirala je simbolička, nalazila se i nalaziće se u svim vremenima. Smatra se da je spirala arhetipski simbol koji predstavlja kosmičku silu. Pitagora je prepoznao zlatnu spiralu kao simbol dinamike u nastajanju geometrijskih tela u prirodi. 

 “Ako se sastojimo od spirala i živimo u gigantskoj spirali, onda je sve što radimo pod uticajem spirale.”

                                                                 Pitagora

U smislu duhovnosti,  spirala je simbol večnog života, podsećajući nas na tok i kretanje svemira. Spirala predstavlja put koji vodi od druge svesti, do unutrašnje duše. Tako kretanje između unutarnjeg (intuitivnog, suptilnog) sveta i stvarnog (materijalnog) sveta; označava evoluciju čovečanstva na individualnom i kolektivnom planu. U ovom užurbanom svetu kada gubimo sami sebe, udaljavamo se od svoje izvornosti i biti , ja želm da podsetim upravo na tu duhovnost. Poručujem da zastanemo za trenutak, da zađemo u vlastitu intimu, koja nam otvara našu podsvest. Budi osećaje. Jer, ono što je doživljeno ostaje najživlje zapisano u osećajima. A, osećaji su upravo ti koji najviše i najduže pamte. Oni stvaraju slike, stvaraju snove. Jer, taj unutrašnji, skriveni svet zapisan u osećajima pomaže nam u razumevanju snova, razumevanju stvarnosti. Čovek sam stvara svoju stvarnost, iskrivljenu ili realnu, dok je slikarstvo, kao poseban instrument izražavanja osećanja, tu da ponudi određena pitanja, ali i odgovore.

 

Aleksandra Rakonjac

Rođena je 29. februara 1988. godine u Kragujevcu.  Diplomirala  2013. god. na Filološko-umetničkom fakultetu u Kragujevcu, smer zidno slikarstvo. Master studije završila 2014. god. na istom fakultetu. Stipendista fonda Republike Srbije, fonda „Akademik Dragoslav Srejović“ najboljim studentima  grada Kragujevca i stipendista fonda za mlade talente Republike Srbije „Dositeja“ ministarstva omladine i sporta. Član ULUS-a  (Udruženje likovnih umetnika Srbije) od 2017. Zalazeći u nedovoljno istraženu oblast sna, na svojim platnima Aleksandra Rakonjac se upušta u nimalo jednostavna prostranstva ljudske psihe, kojim negira postojanje samo jedne stvarnosti. 

Samostalne izložbe

2016. - Izložba slika "Negacija postojanja samo jedne stvarnosti", Gradska galerija Kotor, Stari grad Kotor, Crna Gora

2015.  - Izložba slika "Negacija postojanja samo jedne stvarnosti",Kuća Kralja Petra I, Beograd, Srbija

2015. -  Izložba slika "Negacija postojanja samo jedne stvarnosti",Mali Likovni Salon Narodnog muzeja, Kragujevac, Srbija

                                                                                                   

Kolektivne izložbe (izbor)

2017. - Međunarodna izložba oslikanih predmeta, Galerija Jogja, Džakarta, Indonezija

2017. - Međunarodna izložba slika, Galerija DLD, Dvor, Slovenija

2017. - Međunarodna izložba slika, Galerija Reželj, Žužemberk, Slovenija

2017. - Međunarodna izložba slika, Bair Buccara Art, Bad Honnef, Nemačka

2017. - Međunarodna izložba slika, El Refugio, Tenerife, Španija

2017. - Novi članovi ULUS-a, Cvijeta Zuzorić, Kalemegdan Beograd, Srbija

2016. - Mali crteži, Univerzitetska galerija, Novi Pazar, Srbija

2016. - Velika međunarodna izložba Art Circle, Renaissance Villa Vipolze, Brda, Slovenija

2016. - Međunarodna izložba, Galerija Kosič, Gorica, Italija

2016. - Međunarodna izložba, Galerija Šivčeva kuća, Bled, Slovenija

2016. - Međunarodna izložba Gradski muzej Idrija Grad Geverkenegg, Slovenija

2016. - Međunarodna izložba slika, Velika galerija Ivana Varla Kosovelov dom, Sežana, Slovenija

2015. - Otvoreni Oktobarski Salon, Klub ljubitelja teške industrije Ciglana, Beograd, Srbija

2015. - MMM ART slike, Galerija Ščurek, Medana Slovenija

2015. - Male slike, Galerija LišnaHiša, Nova Gorica, Slovenija

2015. - "Pogledi", Mladi umetnici, Galerija 73, Beograd, Srbija

2015. - Međunarodna izložba slika, Galerija Muzeja pedagogije, Beograd, Srbija

2014. - Izložba MASTER, studenti master studija, Univerzitetska galerija u Kragujevcu, Srbija

2014. - XVIII Bijenale studentske grafike, Beograd, Srbija

2013. - Diplomska studentska izložba, Galerija Narodne biblioteke Vuk Karadžić, Kragujevac, Srbija

2013. - XI  Likovni Salon Mladih, Galerija MMC Novi Pazar, Srbija

2013. - XVII Bijenale studentskih crteža, Beograd, Srbija

2013. - "Illuminations", Galerija Univerziteta u Kragujevcu, Srbija

2013. - Izložba plakata, Istambul, Turska

2013. - "Š.U.N.D." Lisabon, Portugal

2012. - I Bijenale studentskih crteža, Kraljevo, Srbija

2012. - Mozaik malih formata, Galerija Instituta za proučavanje kulturnog razvitka, Beograd, Srbija

2012. - Izložba mozaika, Galerija Studentskog centra Kragujevac. Srbija

2012. - XVI Bijenale studentske grafike Srbije, Beograd, Srbija

2010.-2013. - Učešće na grupnim izložbama na univerzitetu

2010.-2016. - Brojne izložbe u zemlji i inostranstvu pod pokroviteljstvom kulturno-istorijskog centra

2010. - Izložba crteža, "Erotica" Galerija SKC Kragujevac, Srbija

Umetničke rezidencije i simpozijumi

2017. - Međunarodni umetnički simpozijum DLD, Dvor, Slovenija

2017. - Međunarodna rezidencija Bair Buccara Art, Bad Honnef, Nemačka

2017. - Međunarodna rezidencija El Refugio, Tenerife, Španija

2016. - Međunarodni umetnički simpozijum Art Circle, Medana, Slovenija

2015. - Međunarodna rezidencija MMM ART, Medana, Slovenija

2015. - Međunarodni umetnički simpozijum Slovenija otvoren za umetnost, Sinji Vrh, Slovenija

2013. - Kolonija mozaika, Sajam Kamena, Kragujevac, Srbija

Komentari

Komentari