Foto: 
Marija Ilić

Osmeh kao lek

Upitana kako vidi sebe, Mrija Ilić slika rečima: "Ja sam bajka, biće koje nestvarno utiče na druge. Emotivno biće,nasmejano, ali besno po potrebi i plačljivo po potrebi. Jas am zelena iskra koja staje u kutijici šibica, aždajica, veštica, devojčica, djavolica, mangupica, dobrica...ne lomiti joj krila, ne gaziti po duši, ne krvariti joj srce, već je osluškivati... Latica na vetru, kap u moru, zrno peska, mali pion na šahovskoj tabli...mala, malena, majušna, najtanja nit sa kojom treba rukovati po uputstvu čarobnih vila..."

Njeni crteži govore još više, oni nas vraćaju na ono skriveno mesto koje smo ostavili u detinjstvu. Na tom mestu caruje drugo vreme, caruje osmeh, suza, crno je crno, a belo ima krila i pobeđuje zle veštice i loše raspoloženje.

Marija svojim slikama vraća osmehe na lica bolesne dece, ocrtava panoe i hodnike dečje bolnice u Nišu.

Mariju treba prepisivati kao lek, svakog dana jedan crtež za bolje raspoloženje, kao melem na naša ogrubela srca.

Autor taksta Olga Tomović

Komentari

Komentari