Foto: 
mbeo

Paralelni svetovi

Origami – veština izrade figurica od papira... Potrebna je preciznost, strpljenje, strast... Postoji legenda o hiljadu ždralova – ko ih napravi, ispuniće mu se želja.

Ispred mene je papir. Prelazim vrhovima prstiju po njegovoj glatkoj površini. Savijam ga na polovinu...i još jednom. Svaki pokret je kontrolisan, preciznost je neophodna. Čujem Prelude in E-Minor – Šopen...

Drugi ždral...

Vrhovi prstiju ponovo prelaze po beloj povrsini – dodir smiruje.

- Zdravo! Mogu li da uđem?

- Naravno! Kako to da si odlučila da dođes?

- Privukla me raznolikost fasade... Maštovito, veoma.

- Hvala ti.

- Svaki put kada prođem, moram da bacim pogled, bar na tren.

- Slobodno, ako ti se sviđa...

Peti ždral...

Naučila sam da ga pravim – sama, bez pomoći sheme. Mislim na svaki sledeći potez...

- Obožavam Šopena.

- I ja.

Pedeseti ždral....

Postoji neki paralelni univerzumi čije prisustvo osećam u nizu tonova koji uređuju klavirske dirke vođene malim, crnim tačkama na notnom sistemu. Čudo jedno!

- Zbog čega su ti zidovi sobe okrečeni  sivom bojom?

- Bili su nekada svetliji - nisam ja birao boju.

- Da, dešava se da zidovi, nakon određenog vremena, počnu da blede - dobiju nijansu sive. Nema pravila...

Sto pedeseti ždral...

Postajem zavisna od ždralova, savijanje papira mi postaje svakodnevna potreba...

- Odoh...

- Da li mogu znati zbog čega?

- Bolje je ovako.

- Nemoj...

- Neću...

Petstoti ždral...

Savijam papir i u isto vreme paradiram paralelnim univerzumima - slobodno, bezciljno se krećem po crnoj materiji. Osećam je, ali je ne vidim, ne obazirem se na nju. Dotiče mi telo, klizi po koži. Ubrzano dišem... Ne mogu stati – kako  samo uzbuđuje lutanje po neistraženom!

Hiljaditi ždral....

I dalje lutam... Šta ako ne budem umela da se vratim?

- Srećan rođendan...

- Sviđa mi se ova kompozicija... Predivno...

Hiljadu tristoti ždral...

Lutanje traje već duže vreme...uživam. A šta ako neko prekine uobičajen ritam nizanja tonova, ako muzika postane tiša? Ma neee, zbog čega bi?

- Gde si? Ne javljaš se....

- Kako se ne javljam – uvek odgovorim na poruku...

- Da, odgovoriš....

Hiljadu osamstoti ždral...

Još uvek osećam želju za savijanjem papira, ali su mi pokreti postali usporeni... Umorna sam...

- Laku noć...

- Laku noć...

Dvehiljaditi ždral...

Gde su svi ostali nestali?

Tatjana Manojlović

Komentari

Komentari