Od bola je nestajao pred njenim očima. Gubio se u ničemu.
Nije nikada ni pomišljao da je laganje tako jednostavno.
„Čuvaj se, malena. Zovi kad stigneš.“ Prošaptao je u njen šal i okrenuo glavu da ne vidi kako mu drhti brada.
Dolazili su kroz svetlost, dolazili I zaposedali tela prolaznika, studenata, kolega.
Stara poslovica kaže:“Bog je na nebu, na zemlji kum!“
Da, ta je želja bila njena sve dok se nije pojavio sa željom u očima i probudio u njoj i ostale želje.
Životinje koje lovim su one koje remete balans kruga života, a ja sam čuvar reda isto koliko sam i hranitelj nejakih.
Gledaš je i želiš. Ne vjeruješ joj. Ne vjeruje ti.
Stajala sam sa otvorenim ustima i ukočenim pogledom.
Postoji trenutak koji je večnost između, trenutak koji je sam treptaj, a čini se kao večnost.