Posle mesec dana, njegova saradnica je ušla kod njega u kancelariju noseći jedan papir koji mu je predala.
Ti čuvaj ovu našu toplotu dok se ne vratim. Ne otvaraj pokrivač da ne pobegne.
Taj stih i buket cveća, ta silina ljubavi, sve ove uzaludne godine, koje je izvrtao, oni su bili sve što ...
Jednog kišnog, novembarskog utorka u podne, uzalud su zvonile na vrata Lenkinog stana u Uzun Mirkovoj...
Posle njegovog izlaganja, nastavili su sa predlozima, primedbama i dogovaranjem i posle toga krenuli da se pripreme za svoje zadatke koje im je Kargo dao.
Kako to da se probudite jednog jutra i shvatite da vas soba napada?
Ona je živela negde duboko u njegovoj mračnoj nevidljivoj sobi...
Njegova jedina mogućnost širenja bile su reči, sejanje ideja o neprolaznom.
Piše Milica Cvetković
Trnje koje se kreće! Šta je to?