Piše Milica Cvetković
Trnje koje se kreće! Šta je to?
I poslednji ton je odsviran…
Razumeo je suze bolje neko oko iz kog su potekle.
„Ipak mi nije jasno, kako to da i dobro i loše u životu ima smisla?“
Ceo svet se nalazio u njihovim pogledima, srcima i sasvim dovoljno neba da plove.
Obožavao je pitu od jabuka koju je njegova baba pravila specijalno za njega i toplu belu kafu...
Jedan Zmajević će pisati o meni i mom porijeklju sto godina nakon moje smrti.
Toga dana, u zakazano vreme stigli su do restorana gde su upravo ulazili gosti.
Gledali su se u oči. Svako u svom strahu od onog drugog, čekali su ko će napraviti prvi korak.