S vremena na vreme ipak, našla bi se neka bezosećajna žena koja bi verovatno pod silinom bola savijenog tela, trgla svoju kutiju i za tren oka, ispravljena, pretrčala polje, dok se ne bi izgubio i poslednji leteći pramen kose na horizontu. Niko nije znao gde su te žene odlazile.