Kultura i umetnost

Ova pRička je inspirisana nekim mojim herojima nekada i sada...i herojem nikada, a ni sada!

Njen mali veliki čovek.

Kornjačin oklop

Polusvestan se budio iz još jednog košmara, teško je pokretao glavu, ukus gađenja, poraza, pijanstva, širio se sobom, kao smrad smeća…

Ko zna čega se čovek nagleda i šta može otkriti na putevima kojima se kreće?

“Pa gde baš danas...da si me juče pozvao imao sam neke pare...“

Slušao sam ga s polauveta, spavalo mi se i bilo mi je dosadno. Ona opet nije došla.

Stvorili smo uredjaj kroz koji ćemo svi da prodjemo u drugi, paralelni svet, u koji Tama neće moći da dopre.

Mama, dobro jutro, lepa si baš kako sam te zamišljala.

Sat je otkucavao, nasula je sebi drugu čašu votke i već je trezvenije razmišljala.

Pages