Ko je uopšte taj šetač i odakle mu moć da šapuće i hipnotiše, da vodi za sobom čitavu tu bulumentu ludaka i mudraca, nevinih i grešnih, voljenih i nevoljenih, rodjenih i nerodjenih, naših i tudjih, slabih i jakih, zardjalih ili srebrnih?
Ovu priču sam pročitala pre možda dve i po decenije. Počela je da mu bude sumljiva. Odlazila je sve češće izmišljajući imena nekih novih, njemu nepoznatih prijateljica, a ni jednu staru nije pominjala. Na to ne bi možda ni obratio pažnju, da nije tako svakog dana po jednom obavezno, a u poslednje vreme i po dva puta odlazila u kupovinu iz koje se vraćala praznih ruku. A kupovala je, a to nije donosila kući.
Kad prvi put te godine zagrme, počeše se pronositi glasine da se nešto sprema. Oseti da beleg ne miruje te shvati da je došlo vreme da uradi kako je kazano.
Gledam u nebo. Mesec je tako visoko, nedostižno, zauzet oko nekih nebeskih zbivanja, oko rasporeda sedenja zvezda pred važan skup koji se tamo odvija...