Kiša pada iz neba i zemlje. Krupne teške kapi, pavši na beton, ne razlivaju se, već odskaču i vraćaju se pod njenu već mokru suknju. Noge joj šljapkaju u mokrim cipelama. Kišobran se ljulja i već je boli ruka od borbe sa vetrom. Zatvara ga i za par minuta od vrha glave, slivaju se neprekidni potočići i niz njen goli vrat, klize niz kičmu. Ide pognute glave, jer kada podigne lice, teške kapi je bolno udaraju po licu. Hladna jeza se pretvara u drhtavicu celog tela. Promrzla i mokra ulazi pravo u kupatilo i spušta mokru odeću na gomilu.