Jedino se knjižari i književnici prave pametni! Te nije im zgodno da razdvajaju, te imali su i oni nekih troškova, te roba se prodaje u viđenom stanju, a vi pokušajte kod nekog drugog, možda hoće da vam izađe u susret. A ne bi moralo da bude tako!
I tako ja pišem. Isprazne misli, nevešto povezane, jedva razgovetnije od pijanačkog trabunjanja, to je moje pisanje. A da ne zaboravim i ključnu reč: proseravanje.
Čvorović u tom kontekstu ispaljuje ćorak u Jakovljevića i njemu sličnima koji ne predstavljaju nikakvu opasnost za rušenje onoga zašta se glavni junak ceo život borio.