Voleo sam je do izbezumljenosti. Voleo sam je kao što zelena boja voli plavu i žutu.
Pisac je zamišljen, odsutan, zamagljen, bled i beo kao so.
Kao što su iznenada došli, školarci su tako i otišli! Praćeni preglasnim i preteranim smehom, nestali su u gužvi.
Čitanje vidim kao ponovno ispisivanje znakova koje je neko već ispisao, a i neko pre njega. Gotovo kao da svi pišemo jednu veliku, zajedničku knjigu.
Narednih deset godina učio sam jezik od nje.
(erotska priča)
-odlomak iz romana „Lavina sa Prokletija“-
Stvari su se nekako pomerile i više se nismo sreli.
U slikama lažne radosti nikad nije bilo spasenja. Moj osmijeh pored tvoga; to je iskrenost nenadjebiva.
Čovek, roman, sve.