29. novembar
Foto: 
George M. Groutas

29. novembar

Istorijski događaji nisu činjenična stanja. U to se uveravamo svaki dan novim saznanjima o bliskim ili dalekim događajima. Od čina do sagledavanja samo pređeni vremenski period utvrđuje čvrstinu i verodostojnost materijala. A patina je ukrašava.

Zato je vremenski period potrebno uzročno-posledično stanje za sagledavanje. Ako se osvrnete oko sebe i mikroskopski zavirite u određena dešavanja koja su znatno promenila vaš život,  saznaćete da se vaše gledanje razlikuje od pogleda, stavova i zaključaka drugih učesnika istog.

29. novembar se slavio kao dan Republike u SFRJ. Za mlađe čitaoce, to je ono drugo bombasto ime koje je nosila Jugoslavija posle Drugog Svetskog Rata ispod kape sa petokrakom. Prvo je bilo FNRJ.

Tog dalekog ratnog dana 1943. u do tada jedino poznatom po vezanosti za obnovu crkve Svetog Luke od strane srpske vlastelinke Kotromanić, gradić Jajce sa pitoresknim izgledom, u pozadini prelepih vodopada dočekuje oko 150 delegata iz cele tadašnje Jugoslavije. Drugo Zasedanje AVNOJ-a, iliti Antifašističkog Veća Narodnog Oslobođenja Jugoslavije.

Prvo što pada u oči je sastav delegata. Kada otvorite arhivske spise i pročitate ta imena, naći ćete značajno mali broj Srba. A u tom periodu, nakon kapitulacije fašističke Italije i počinje preslojavanje u pokretima otpora. Na zasedanju su dominantni  hrvatski i slovenački delegati.  Pored masovnog učešća članova KPJ, zasedanju prisustvuju i delegati neparlamentarnih stranaka Kraljevine Jugoslavije. Sve u svemu, skup ljudi koji nisu imali učešća u demokratskom životu međuratne Jugoslavije.

Srbi su za to vreme bili u borbenim redovima. U oba pokreta otpora. Kao primarna ciljna grupa zločinačke politike nemačkih nacista i hrvatskih fašista, Srbi u jeku ratnih dešavanja prihvataju sve moguće opcije koje im omogućavaju da sačuvaju goli život.

Rasparčana Kraljevina Jugoslavija na nemačku, italijansku, hrvatsku, mađarsku, albansku i bugarsku interesnu zonu, osvešćena i razočarana izdajom onih koje je oslobodila, grcala je u bratoubilačkoj, ali i u borbama za prosto očuvanje srpskog etnosa.

Ljudi su tražili spas u zbegovima, ili su se priključivali borbenim jedinicama. I nije bilo bitno kojim. Opstanak je iziskivao otpor. Pod krunu ili petokraku. Srba je bilo na obe strane.

Za to vreme, daleko od briga običnog čoveka, delegati u Jajcu donose odlučujuće odluke za budućnost Jugoslavije.

Istoričari u svetu procenjuju zasedanje AVNOJ-a kao državni udar jedne manjinske stranke.  Zašto?

Iz prostog razloga što je zasedanje daleko od interesa građana Jugoslavije, a samo u korist težnji  tadašnje KPJ za osvajanje vlasti. Istoričari se slažu da je Drugo zasedanje AVNOJ-a  nož u leđa legitimnoj vladi Kraljevine Jugoslavije.

Ima jedna država u Evropi koja se našla u sličnoj situaciji.

Francuska.

I njena je teritorija bila podeljena, iako na manje činilaca.

Imala je manje izdajnika.

I njeni su se članovi vlade i oficirskog kora povukli u London, na jedinu slobodnu teritoriju u okupiranoj Evropi da nastave borbu.

I ona je imala dva pokreta otpora.

I njeni su komunisti bili ideološki odani Sovjetskom Savezu.

Ali su Francuzi iz oba tabora bili složni i sačekali iskrcavanje saveznika i povratak vlade iz Londona.

Tog 29. novembra 1943. je i počelo sve što ne valja. Udareni su temelji:

 

  • Uništenja demokratskih principa,
  • Revanšizma,
  • Kulta ličnosti
  • Jednopartijskog sistema.

 

- Uništeni su demokratski principi  proglašenjem nevažećim svih odluka Jugoslovenske Vlade u Londonu.

- Odlukom o „ravnopravnosti naroda“ brišu se srpske pobede iz Balkanskih i Prvog Svetskog rata i izjednačuju se gubitnici i pobednici, agresori i oslobodioci.

- Josipu Brozu se dodeljuje čin maršala koji vremenom, zajedno sa zvanjem „doživotnog predsednika“ uobličava kult jedne ličnosti i neprikosnovenost ideja i stavova.

- AVNOJ se konstituiše u zakonodavno i izvršno telo nove Jugoslavije i time utemeljuje vladavinu  KPJ, kasnije SKJ, vladavinu jedne stranke koja je zloupotrebila borbu protiv okupatora i sebi dala za pravo da odlučuje u ime naroda. Maskarada sa ćoravim kutijama, po završetku rata samo je potvrdila perfidnost komunista.

Ne znam šta je vama ostalo u sećanju na taj dan?

Mene je nedavna poseta francuskog premijera Srbiji i obilazak Obrenovca vratila u prošlost. Na stotine nedužne i nezainteresovane dece iz vrtića i osnovnih škola je bukvalno isterano na ulice, kao nekada pod Brozom, da potvrde svoju odanost vođi. Nedostajale su samo crvene marame oko vrata i petokrake na zastavicama, pa da spektakl bude potpun.

Za sve one koji nisu živeli u SFRJ, ta slika „spontanosti“ mahanja zastavicama i okupljanja je samo udeo miljea komunističke propagande kojom su generacije i generacije dece trovane u posleratnoj Jugoslaviji.

A prvi opipljivi rezultati takozvane narodne vlasti u periodu od 44. do sredine pedesetih su bili:

Represija: https://www.facebook.com/pages/U-ime-naroda-represija-u-Srbiji-44-53/521861327852518?sk=info&tab=page_info

Grobnice: http://komisija1944.mpravde.gov.rs/lt/articles/aktivnosti/godisnji-izvestaj-2011..html

Logori: http://www.riznicasrpska.net/istorija/index.php?topic=52.0

Dragan Pajović

Komentari

Komentari