Foto: 
AMaleki

Bezgrešna opozicija i pozicija – sledi ''šah-mat''

Svi se svima dodvoravaju, više se ne zna ko je ko i čije interese štite. Naravno, osim svojih, to je već javna tajna! Svuda su prisutni obični poltroni koji na prvom mestu nemaju poštovanja prema sebi, pa ni prema drugima. Služe se svim raspoloživim poltronskim sredstvima kao zlim i podlim načinom da ostvare neki prljavi cilj.

A u stvari radi se o nepismenim i glupim klimoglavcima za koje bih rekla da su mafijaško-interesna grupa. Svima je već jasno da će vrlo brzo doći do raskola, pa se postavlja pitanje kako će na to reagovati vrlo mali broj retko viđenih i poštenih građana Srbije. Prepoznaje se otpor, pa se iskreno nadam da nećemo dozvoliti sebi više ovakva stanja i to stanje besa, netrpeljivosti, mržnje koje postaju vrlo zabrinjavajući. U odnosu opozicije i pozicije postoji, koliko je primetno, scenario ''država u državi'', samo još nisu definisane granice gluposti. Izvinite, možda će tražiti uskoro i geografske granice. To će možda biti njihov najnoviji izum!

Lažnja obećanja i sa jedne i druge strane, svode se na to ko će koga sutra ''ukinuti''. Iza svih postoje zajedničke kriminalne strukture i mutne radnje i svi oni su u zajedničkoj sprezi. Sav taj haos dolazi upravo od onih koji su protiv slobode govora, mišljenja, opredeljenja i dostojanstva.

Druga mogućnost, dosta verovatnija, jeste da to rade ljudi kojima su odavno isprali mozak praznim obećanjima, pa su im opet nešto obećali. Ono što posebno zbunjuje, ako uzmemo tu mogućnost je pitanje zašto se bave zastrašivanjem i pretnjama svima onima koji ne misle kao oni?!

Da li to obični građani Srbije kako bi se zaštitili treba da nose pištolje sa sobom?! Naravno da ne. Zastraživanje i pretnje su im jedini način da se oni negde pojave, jer nemaju nikakav drugi osnov. Srbijom se kao i decenijama unazad, možda i oduvek, bave nedovoljno sposobni, upućeni i nezainteresovani i zaista počinje da izgleda tako – svesno štetni. Građani Srbije su doživeli moralni sunovrat, direktan udarac na njihovo razmišljanje koji se predstavljaju kao ljudi sa nižim IQ od prosečnog..

Ne treba se plašiti, na kraju krajeva, psi laju a karavani prolaze! Samo ne mogu se oteti utisku da bi se lakše dogovorio i složio bilo koji drugi narod, osim naš. I nije najvažnija stvar siromaštvo, već ne dozvoliti izgubiti dostojanstvo. Nemojte me pogrešno shvatiti. Ekstremno siromaštvo je nedostojanstveno - ponekad su zajednice ili pojedinci bespomoćni, u krizi, i potrebna im je dugoročna pomoć.

Zamislite kada bismo, uz izvođenje analiza vrednost-za-novac intervencija, postavili i prosto pitanje: da li je ovo dostojanstveno? Da li ovo povećava naše dostojanstvo, i dostojanstvo drugih? Videla sam dosta siromašnih, i videla sam istu količinu sreće u siromašnim, kao i u bogatim. Najtužnija stvar na svetu nije siromaštvo; to je gubitak ljudskog dostojanstva. 

Danijela Ružičić

Komentari

Komentari