‪Bookchallenge‬ ili izazov sa knjigama
Foto: 
Ali Edwards

‪Bookchallenge‬ ili izazov sa knjigama

Dok su se manje i veće estradne zvezde polivale ledenom vodom, promovišući tako sebe, šira javnost na internet društvenoj mreži smislila je nov izazov, nov način zabave.

Bookchallenge ili izazov sa knjigama postao je popularan na našim prostorima i poslednjih nedelja na Fejsbuk “zidovima” mojih prijatelja viđam imena velikih književnika. Andrić, Dostojevski, Tolstoj, Bulgakov, Pekić i njihove najpoznatije knjige su među prvih deset na književnom izazovu. Sa druge strane neki su ovaj izazov shvatili kao nabrajanje omiljenih knjiga iz detinjstva i među knjigama za decu prednjače “Hajdi” i “Orlovi rano lete”. Imam utisak da su svima uzori Ana Karenjina i Nikoletina Bursać. Da li ljudi nešto drugo čitaju, ili je danas “in” čitati Tolstoja? Da, onog istog Tolstoja na čije ime su se mnogi mrštili pri pomenu knjige “Rat i mir”. Zato mi danas pomalo smešno izgledaju ti književni izazovi i prepisivanje istih knjiga.

Ja nisam “in”. Pored Pekića, čije knjige mi se zaista dopadaju, na mom Fejsbuk zidu nije bilo ni Dostojevskog, a ni Tolstoja. Da li sam manje obrazovana zato što nisam stavila “Rat i mir” među prvih deset omiljenih knjiga?

Priznajem, ja sam bila zbunjena i samim pravilima “igre”. Da li su važnije knjige iz detinjstva, ili knjige koje sam poslednjih godina pročitala? Takođe mi je besmisleno da odvajam deset knjiga, a pročitala sam mnogo, mnogo više. Stavih zato prvih deset knjiga kojih sam se setila, ili što bi klinci rekli - nalupala sam se. Bitno je da sam odgovorila na izazov, pomislila sam u prvi mah. A onda se setih Slobodana Selenića, Svetlane Velmar Janković i Dragoslava Mihailovića. Setih se i Filipe Gregori. Međutim, nov spisak nisam želela da pravim.

Bookchallenge, po meni, nije uspeo kada su Srbija i srpski Fejsbuk fanovi u pitanju. Nije bila poenta prepisivanje. Nismo u školi. Kako to da su svima u mladosti uzor bili Tolstoj i Andrić?  Ili su Tolstojevu knjigu pročitali kao jednu od poslednjih pa im je ona postala uzor?

Foliranje i ništa drugo. Ukoliko bi intervjuisali prosečnog korisnika Fejsbuka kod nas i tražili od njega da nam prepriča “Kockara” od Dostojevskog, ne bi znao. A taj isti “Kockar” se našao na već spominjanoj listi. Zašto ljudi vole da se foliraju i u čemu je štos da se bude „in“? Priznajte ljudi da ste zadnju knjigu pročitali u srednjoj školi, zato što vam je profesorka srpskog bila stroga, a nije bilo ni neta da prepišete prepričanu verziju.

Današnja deca ne čitaju i to je problem sa kojim se susreću nastavnici i profesori srpskog jezika. Ukinula bih sve sajtove na kojima se nalazi prepričana lektira i istovremeno bih promenila nastavni plan i program kada je u pitanju lektira. Kultura čitanja stiče se još u detinjstvu i deo je kućnog vaspitanja. Ukoliko roditelji ne čitaju, neće čitati ni deca. To je neko nepisano pravilo. Baš zato mislim da je u ovom izazovu sa knjigama bilo prepisivanja kao u školi. Kako to da je na deset različitih ljudi najveći utisak ostavio Vronski iz “Ane Karenjine”? I zašto niko nije stavio neki nov naslov? Brojni su dobitnici Bukerove nagrade. Zašto nikome ne znači ništa Nastasijević koji je napisao predivnu knjigu “Vitezi kneza Lazara”?

Postavljam mnogo pitanja. Odgovora nema. Želim ipak da poručim - čitajte ljudi. Čitanje je strast, ljubav, a knjiga je najbolji prijatelj. Prepustite se ovom zadovoljstvu i nemojte da se folirate sa zvučnim imenima svetske književnosti. Otkrivajte svet knjiga polako i uživajte u čarima koje donosi čitanje. Zaronite u neka prošla vremena, opustite se i sanjarite. Igrice na Fejsu mogu da čekaju. 

Radmila - Rada Čeh

Komentari

Komentari