Foto: 
public domain images

Crno, sivo, belo

Po pitanju boja, u različitim kulturama, različita su mišljenja, pa tako i njihova simbolika i značenje. Naša kultura spada u one zapadnjačke, i razlikuje se od istocnjackih po tome što je kod ovih drugih pridavanje značaja simbolima i ritualima, pa tako i bojama, mnogo izraženije.

U okviru te, tzv. zapadnjačke kulture (kao i svake druge uostalom), postoje različite potkulture, manje ili više specifične, kao sto je recimo, potkultura Srbija.

Nastala na temeljima sudara različitih kultura, na raskrsnici puteva istoka i zapada, pomenuta civilizacija, iako mnogo puta rušena, nikad nije do kraja uništena. Od strane osvajača, naravno, jer ključ njenog uništenja je u rukama njenog naroda, koji ga, otprilike, svake četvrte godine predaje u ruke legitimno izabrane vlasti.

Smeštena na brdovitom Balkanu, okružena planinama, deo je države koja je nekad bila okružena BRIGAMA. Brige su eliminisane tako što se država rasturila, jer im se drugačije nije moglo doći glave, a Srbija je ostala tu gde je vekovima i bila, da ponosno čuva svoju tradiciju, punu simbolike i specifičnosti.

Crna boja simbolizuje tugu, nesreću, nesto loše, uglavnom; ali u Srbiji se vezuje najčešće za crni humor, koji bi mogao biti i simbol celokupne države i dešavanja u njoj. Zatim, za “crno ispod nokta”, onaj deo za koji vas, u principu baš briga, osim ako država ne odluči i to da vam uzme. E, onda ćemo ga braniti iz sve snage, iako nema izgleda za pobedu;

“Crna ovca”, persona non grata, poznata od davnina kao ludak, neko ko ima svoje mišljenje, i ne uklapa se u klišee. ”Jeb’o ti njemu mater, stalno nešto palamudi”;

Crna mačka, koja ako pređe put, vratite se tri koraka unazad, i problem rešen;

I, na kraju: “Crni sine, ko te napravi tako blesavog?”, kao indirektno priznanje ljubavi i divljenja.

Dakle, nema mnogo primera crnila, a uglavnom se svode na nešto figurativno, metaforično, bolje reći; jer kao i svaka boja, ipak je samo osećaj izazvan delovanjem svetlosti na receptore u oku, a naše oči su specifične koliko i mi sami. Vide šta žele da vide, i kraj!

Bela boja, za razliku od crne, ima značenje nevinosti, čistote i svega lepog; dok na Istoku znači smrt, pa se nosi u znak žalosti. No, Istok ovde nije bitan, tim pre što imamo različita tumačenja.

Najkarakterističniji simbol bele boje kod nas je ”beli okovratnik”, onaj deo populacije koji se visoko pozicionirao (legalno i legitimno), i čiji kriminalitet svuda predstavlja problem, samo kod nas ne, jer je uvek beo. Ni trunka prašine na njemu! Novac savršeno čist, opran, bez ijedne fleke, gestovi pranja isključivo bogougodni. Otuda pojava krstova i crkvi na svakom ćošku. Možda treba pomenuti belu vranu, paralelu crnoj ovci; bele mantile koji ističu, u skladu sa svojom etikom, (čitaj: apetitom) “MI to ne primamo”, što u prevodu znači: “50 evra? Hvala, doručkovao sam”.

Mešanjem crne i bele boje dobijamo sivu. Veoma specifičnu boju, sa velikim rasponom nijansi. Prilično nepopularne i oskudne simbolike, obično nije interesantna nikome osim dizajnerima, jer je pogodna za kombinovanje, naročito ako je u funkciji osnove. Onda detalji u drugim bojama bolje dolaze do izražaja.

Mi smo tu našli neki balans, ravnotežu, preko potrebnu, i zato sliku naše današnjice treba tražiti u ovom sivilu. Ne znam ko nam je sve ovo dizajnirao i kako je kombinovao, ali nam je lepo smestio ovu sivu! Uklopio majstorski, sve do najsitnijeg detalja!

Ekonomija, jedan od osnova stabilne države, kod nas cveta. Naravno u sivoj zoni, a linija trenda se kreće ka nijansama bližim beloj. Toliko napreduje, da me je prosto sramota koliko nam dobro ide; moraćemo, izgleda, malo da stanemo, odmorimo u hladovini nekog hrasta, ili ispod nekog krsta na planini. Ma, ima toga kod nas, bez brige! Samo oni neobavešteni mogu da sumnjaju.

Komentari

Komentari