Foto: 
autor nepoznat

Da li je preambula ustava prepreka za priznanje države Kosovo

Ustav je dobar izum, dobro rešenje da država ima pravni akt koji je vrh svega, da kažemo metaforično vrhovno božanstvo države i dobro je što ga skoro sve države imaju. Iz ovog najvišeg pravnog akta države proizilaze sva ostala pravna delovanja. Ustav obuhvata državno uređenje, slobode, prava i dužnosti građana i društveno ekonomske i političke odnose države.

Jednostavno pitanje, zašto postoji ustav ima i jednostavan odgovor, da ograniči i zauzda državnu vlast. Bar je to bila početna, plemenita ideja za postojanje ovog, najbitnijeg pravnog akta bilo koje države. A da li je u društvenoj praksi tako? Ko imalo prati politička dešavanja kod nas i u svetu to može da poredi i da ima svoj stav.

Prvi ustav u svetu, smatra da je donet u SAD-ma1787. Srbija je u prvih dvadeset država na svetu proglasila ustav i to 1835.

Neke države nisu promenile svoj ustav od nastanka(SAD), a neke ga menjaju češće. U toj grupi država koje menjaju ustave i Srbija ima svoje mesto. Srbija je do danas promenila dvanaest ustava. Opravdanje za toliki broj donošenja novih ustava Srbije nalazimo u činjenici da promenom državne teritorije dolazi i do promene ustava. Nelogično bi bilo da u Srbiji važi ustav iz 19. veka dok je još bila u vazalskom odnosu prema Turskoj ili da važi neki od ustava iz vremena SFR Jugoslavije ili da važi ustav dok je bila u zajednici sa Crnom Gorom. Sve su to velike i bolne teritorijalne i ostale rane koje počinju zaceljenje novim ustavom. Ali ukoliko je država teritorijalno stabilna ima li potrebe za novim ustavom? Na primer Turska je skoro promenila svoj Ustav, a to je povezano sa izborom predsednika države,Erdoganai njegovim političkim aspiracijama. Danas se u Srbiji spekuliše šekspirovskom retorikom: „Novi ustav ili ne, pitanje je sad“, tj. na pomolu je i novi, trinaesti ustav. Da li će ga biti ili ga neće biti, videćemo!

Ovaj, važeći ustav iz 2006. je nastao posle raspada države Srbije i Crne Gore, izglasan je referendumskom voljom naroda i ima preambulu.

Neki ustavi imaju preambulu, a neki nemaju. Preambula je uvodni deo ustava koji je decidirano odvojen od dela ustava u kome su propisi normativno postavljeni.

Preambula se razlikuje od ostalog dela ustava u kome su pravila, propisi i po tome jer napisana u svečanom, akademskom izjavnom tonu, stilski je bliska objavi, deklaraciji i nema članove. Tako da svojom formom ne liči na kategorije pravnih normi.

slika preambule iz Ustava R. Srbije 2006.

Preambule mogu da imaju pravno značenje ali i ne moraju da budu pravno značajne. Preambula u našem ustavu je napisana baš tako, dvojako, da može biti, a i ne mora! Znači da našem Ustavu nije pravno određeno značenje preambule. Ustav ne navodi jasno i nedvosmisleno da li su odredbe u preambuli obavezujuće, i ako se pretpostavi da su obavezujuće kako bi se kaznilonarušavanje tih odredaba.

Oni koji su za pravno značenje preambule, pozivanju se na pravnu praksu ili pravnu nauku, tj. navode formalna obeležja. A to su: prvo, početno mesto koje zauzima preambula u ustavu i to što je odvojena od ostalog, normativnog dela kao i njen usmereni sadržaj.

Oni koji negiraju pravno dejstvo preambule, opet, se pozivaju na pravnu praksu ili pravnu nauku, tj. navode da je: preambula deklarativna, ideološki obojena i njen sadržaj nije preciziran, nije uobličen na pravni način. Nije navedeno koji državni organi treba da štite interese Srbije na Kosovu i Metohiji u svim unutrašnjim ispoljno političkim odnosima. Iako se navodi da je ustavna obaveza svih državnih organa, mora da se precizira o kojim organima je reč.

Pa sad kako kome drago, može se kako se hoće i da se uvaži preambula i da se ne uvaži. Pozivanje na pravnu praksu ili pravnu nauku, znači da može da se manipuliše.

Ustav Srbije može biti promenjen, za to postoji odredba u njemu. U odlučivanju o promeni ustava učestvuju i Narodna skupština ibirači neposredno. Predlog narodnog poslanika za promenu ustava mora dobiti podršku najmanje 1/3 od ukupnog broja narodnih poslanika. A predlog birača za promenu ustava, svojim potpisima mora podržati najmanje 150.000 birača.

Sledeći delovi Ustava ne mogu se menjati bez saglasnosti građana iskazane na referendumu:preambula ustava, ljudska i manjinska prava i slobode, uređenje vlasti, proglašavanje ratnog i vanrednog stanja, odstupanje od ljudskih i manjinskih prava u vanrednom i ratnom stanju i postupak promene ustava.

Da li bi Srbija mogla bez ustava pitanje je sad, opet u šekspirovskoj retorici.  Ako mogu Velika Britanija i Izrael, da li bi i Srbija mogla?

Jasno da postojeći sadržaj preambule „bode oči i vapi za pravnim prihvatanjem i mestom u srcima građana“, a sa druge strane jasno je da je preambula i smetnja u međudržavnim odnosima. U prilog tome je činjenica da je samo jedna pokrajina pomenuta u preambuli, a zna se da Srbija ima dve pokrajine, kao i  očiglednost da od svih segmenata koji čine državu u preambuli je sadržajno baš obuhvaćena teritorijalna pripadnost Kosova i Metohije. Da li su autori ovog ustava bili dalekovidi, a ipak, zašto je ostavljena mogućnost manipulisanja? Ovih dana predsednik Srbijeje dobio, javni poziv od kosovskog premijera da prizna državu Kosovo. A javne pozive od mnogih zemalja, povodom kosovske nezavisnosti Srbija odavno dobija.

Komentari

Komentari