Foto: 
Vladislav Chislovski

Debelo JA

Filozofski odnos prema nekom pitanju karakterišu duboka promišljanja, a mi živimo na prostoru koji na pomenutu radnju ne gleda blagonaklono, ali zato boluje od raznih sindroma. Naročito je prijemčiv za one koji dolaze sa omraženog zapada, a da nije preboleo ni „dečje bolesti“ koje karakterišu svaki razvoj.

Na sreću, ima onih koji svet ne doživljavaju kao ograničen prostor niti ravnu ploču koja pluta na leđima kita, niti svoje postojanje i uslov za sreću vezuju za određene sume novca koje bi im omogućile da sve bude lako, već su skloni traženju smisla na drugi način. Razmišljanje nije nešto što se svodi na svaljivanje krivice i traženje krivca u drugome, već je usmereno na uzroke i posledice. Sveobuhvatno, temeljno, svrsishodno...

Istina, život bi daleko bio jednostavniji uz materijalno blagostanje koje bi omogućilo da zadovoljimo potrebe, makar one primarne. Duboko su frustrirajuća dešavanja u svetu koji nas okružuje i u uslovima u kojima se odvija naša svakodnevica jer svode se, u suštini, na jedno: mnogo mogućnosti! Razlika je u tome što su nekome te mogućnosti uskraćene, a drugome date na dlanu.

Sindrom „debelo JA“, stvoren od strane filozofa sa zapada, govori o stvaranju populacije menadžerskog karaktera sa slabim moralnim kočnicama i proširenim shvatanjima pravila življenja, po kojima sve što osigurava lagodan život i sreću treba zgrabiti, uzeti bez milosti. Svako ograničenje sopstvene slobode pravom drugih, makar to bilo i pravo na život, „debelo Ja“ shvata kao ugrožavanje, pa teži da bude još deblje, jer se onda oseća sigurnije. Nije to načun razmišljanja pojedinca, već koncept savremenog sveta i života, koji ga polako ali sigurno proždire, samim tim što se ljudi otuđuju jedni od drugih u svakom smislu i počinju da se plaše sopstvene senke i nekog „debljeg Ja“, pripadnika sopstvene vrste, koje će ga progutati na putu do uspeha.

Kod prve grupe, tj. onih ljudi kojima su mogućnosti uskraćene, „debelo JA“ se svodi na „dan i komad“. Dan u kome su uspeli da zarade za komad hleba; dan u kome su oči uprte u komad neba iznad glava, jer se za drugo nema; dan kome su zahvalni za komad pravde, sreće, makar se dešavala nekom drugom;

Ako uporedimo život u Srbiji sa životom u razvijenim zemljama, „debelo JA“ varira od onog zaista debelog do anoreksičnog. U proseku, (merilo na koje se sve svelo), uklapamo se u trend koji, zbog pogrešnog poimanja prava na izbor, mišljenje, slobodu, opredeljenje itd., vodi krizi u međuljudskim odnosima. Lakoća sa kojom se svemu teži, sem očuvanju porodice, prijatelja, partnerskih odnosa, ne ide u prilog razvoju čoveka kao ličnosti.

Sa jedne strane, imamo one kojima nikad nije dosta vlasti, moći, novca, uticaja, dok sa druge, imamo drugu vrstu „ljudi robota“ koji su žrtve sopstvenog (ne)razmišljanja i neverovanja u ishod borbe za ono što im po prirodi stvari pripada. I jedni i drugi su u kavezu, a da li ima razlike između zlatnog i običnog?

 

 

 

 

 

Komentari

Komentari