Foto: 
Moneyblognews

Korupcija – apstrakcija ili realitet

Pored činjenice da korupcija, po svojoj prirodi, pojavnim fenomenološkim oblicima, prepoznatljivim i evidentnim posljedicama kao i drugim posebnostima, karakteristikama i specifičnostima, nije apstraktan pojam, već pravni i društveni realitet, odnosno fenomen prisutan u svim segmentima ljudskog djelovanja, izostaje srazmjerna i očekivana (re)akcija države i društva. Posebno je važno apostrofirati preventivnu komponentu, od koje neposredno zavisi i efikasna i odlučna borba protiv korupcije, a koja je već duži period zanemarena. Nije sporno da se pojam korupcije u sredstvima informisanja generalno gotovo svakodnevno eksploatiše, ali se u praksi ne iniciraju i ne pokreću korisni društveni procesi i akcije koje u konačnici trebaju rezultirati smanjenjem njene prisutnosti u svim oblastima. Sistem društvene kontrole ovog fenomena, uključujući sve subjekte i autoritete, odnosno pojedince, zatim oficijelni instruktivno-kontrolni mehanizmi koji proizilaze iz zakona i podzakonskih akata ne mogu da obezbjede očekivani preventivni učinak na praktičnom planu.

Službene statistike i subjektivni osjećaj građana u odnosu na korupciju, odnosno njenu prisutnost u određenom vremenu i prostoru su uglavnom različiti, pa čak i dijametralno suprotni. Deklarativna opredijeljenost na planu efikasne, odlučne i energične borbe protiv svih oblika korupcije, uvažavajući objektivno-subjektivnu komponentu krivičnih djela korupcije bez konkretne akcije i efikasnih preventivno-zaštitnih mehanizama zaštite, stvara brojne probleme u stvarnom, tj. svakodnevnom životu.

Svi akteri osuđuju koruptivna ponašanja, saglasni su u vezi suštinskih pitanja koja tretiraju krivični progon, otkrivanje, prijavljivanje i istraživanje korupcije koje u konačnici treba rezultirati eventualnim pokretanjem postupka utvrđivanja krivične odgovornosti u skladu sa zakonskom procedurom, ali u praksi nemamo rezultate koji potvrđuju navedenu opredijeljenost. Analogno navedenom, izostaju željeni, odnosno očekivani rezultati, koji se odnose na praktični aspekt ili efikasnost u primjeni propisa od strane lica kojima su povjerena javna ovlaštenja. Ekonomski aspekt u značajnoj mjeri utiče na prisutnost korupcije kao jedan od krucijalnih etioloških faktora ili uzročnika, iako je ovaj fenomen svojstven i za države koje su znatno ekonomski razvijenije  i uređenije. Suštinski problem u vezi prisutnosti korupcije je činjenica da koruptivni model, prilikom ostvarivanja određenih prava, privilegija i koristi (zapošljavanje, zdravstvene usluge, obrazovanje, javne nabavke i dr.) postaje opšteprihaćen model ponašanja.

Dakle, postaje sasvim “normalno“ i društveno prihvatljivo da date novac ili poklon ili učinite određenu srazmjernu protivuslugu ako želite da ostvarite neko pravo, npr. zaposlenje. Drugi problem koji proizilazi iz naprijed navedenog se artikuliše u pitanju kako i na koji način motivisati mlade da budu korisni članovi društvene zajednice, odnosno da ostvaruju svoja prava i stiču određene pogodnosti i koristi na zakonit način, odnosno bez korištenja koruptivnog modela ponašanja prilikom ostvarivanja određenih prava, usluga itd. Sukcesivno i prećutno se prihvata i preuzima koruptivni model ponašanja, pri čemu se apsolutno zanemaruju određeni standardi, odnosno propisana pravila i procedure u kontekstu stvarnog postojanja određenih zakonskih uslova za ostvarivanje određenog prava. Irelevantno je da li određena osoba uopšte zadovoljava zakonske uslove za sticanje određenog prava, jer se pokretanjem zakonom propisane procedure za ostvarivanje određenog prava zapravo samo legalizuje korupcija, s obzirom da se svjesno i namjerno zakonski uslovi i cjelokupan postupak “prilagođavaju“ po određenom, unaprijed osmišljenom scenariju. Naravno, u tom koruptivnom procesu koriste se određene pravne nejasnoće, dileme i različita tumačenja suštine pravne stvari.

Područje kriminalne etiologije se praktično zanemaruje i ignoriše prilikom kreiranja efikasne politike suzbijanja korupcije, zbog čega krivično pravo kroz svoje preventivno-represivne kapacitete ne može da determinira, utvrdi i definiše jasne i konkretne odgovore i rješenja u odnosu na koruptivna ponašanja. Izostanak postojanja volje i stvarne opredijeljenosti svih aktera u sistemu društvene kontrole, uključujući sve subjekte i autoritete, onemogućava organizovan, planski, koordiniran, sistematski i multidisciplinarni pristup prilikom identifikovanja ključnih problema etiološke i fenomenološke prirode, kao i pronalaženja srazmjernih odgovora i rješenja u odnosu na korupciju. Jedan od krucijalnih problema objektivne prirode koji se neposredno odnose na korupciju je kompleksnost utvrđivanja krivične odgovornosti u skladu sa propisanim standardima dokazivanja, polazeći od objektivno-subjektivne komponente krivičnog djela i činjenice da su u koruptivnom procesu uključene dvije strane (npr. primanje i davanje mita), tako da apsolutna diskrecija koja proizilazi iz dvostruke zainteresovanosti, tj. iz koruptivnog dogovora dvije strane, znatno otežava mogućnost otkrivanja, prijavljivanja i procesuiranja slučajeva korupcije. Nije nova činjenica da organizovane kriminalne grupe putem koruptivnih ponašanja na najjednostavniji i najbrži način ostvaruju, odnosno operacionaliziraju svoje kriminalne ciljeve.

Shodno naprijed navedenom, efikasna i energična borba protiv korupcije, polazeći od njene prirode kao pravnog i društvenog realiteta podrazumijeva intenziviranje istraživanja kriminalne etiologije, tj. utvrđivanje i definisanje uzroka, postojanje stvarne i jasne opredijeljenosti i volje u borbi protiv korupcije, edukacija građana sa apostrofom na jačanje svijesti o štetnosti korupcije, posebno kod omladine, kao i etabliranje i jačanje efikasnog sistema društvene kontrole. Suzbijanje korupcije generalno zavisi od samih građana, odnosno od njihove zainteresovanosti da budu aktivni u postupku otkrivanja i prijavljivanja korupcije, uz posebno važan uslov da agencije za sprovođenje zakona svoje aktivnosti zakonito i profesionalno urade svoj dio posla, u skladu sa propisanim zakonskim standardima i procedurama. Također, parcijalne intervencije, odnosno izmjene i dopune zakonske regulative, u cilju pronalaženja najoptimalnijih zakonskih rješenja u odnosu na koruptivna ponašanja, imperativ su kao i koordinarano preventivno djelovanje, posebno cijeneći činjenicu da su korupcija i organizovani kriminal u neraskidivoj vezi.

Suzbijanje korupcije je u neraskidivoj vezi sa opštim progresom društva i države i zato je ovo posebno značajnan segment koji zavređuje pažnju javnosti, nauke, profesije... Svih nas, bez izuzetka... Sasvim je jasno da je prisutnost korupcije pravni i društveni realitet a ne apstrakcija, iz čega proizilazi jasna obaveza svih subjekata i aktera u vezi određenog činjenja na planu prvenstveno prevencije, kao i otkrivanja, prijavljivanja i utvrđivanja krivične odgovornosti. Sve dok budemo pasivni, bićemo zapravo saučesnici i podržavati koruptivna ponašanja, odnosno korupciju i nemamo pravo na bolje sutra. Naša deklarativna opredijeljenost bez konkretne akcije nema smisla i svrsishodnosti. Ili možda svima odgovara ova situacija, bez postojanja bilo koje vrste odgovornosti, krivične, društvene, moralne...

Doc. dr Sadmir Karović

 

Komentari

Komentari