Krdo
Foto: 
Tjflex2

Krdo

Iz sata u sat, iz dana u dan, iz godine u godinu sve više je onih takozvanih “hejtera” koji se na sve načine trude da imaju predmet/temu/osobu hejtovanja i time iskažu svoj hejterski stav. U hejtere nikako ne svrstavam ljude koji pokušavaju da ukažu na apsurd, nepravilnosti i/ili bilo koje nedostatke nečijeg rada, stava, ponašanja etc. Tu ubrajam osobe koje bezrazložno, ili iz potpuno trivijalnih razloga uzimaju nekog na zub, isplaču usta njime/njom i pišu čitave eseje po društvenim mrežama, forumima i portalima pokušavajući da svoje mišljenje o toj osobi i/ili njenom radu nametnu širem auditorijumu. Biti vođen predrasudama je samo po sebi totalno “nezdravo” za nekog ko se bavi kritikom društva, sistema i pojedinaca. Da i ne govorimo o tome da su predrasude glavna tačka spoticanja što se objektivnosti tiče, a dobra kritika mora biti odraz i subjektivnog, ali većim delom sagledavanjem objektivnih okolnosti.

Ljudi su oduvek skloni favorizovanju i nekim “mršavijim” oblicima idolopoklonstva, tako su se poslednjih godina na srpskoj listi idola našli i takozvani hejteri. Nema ničeg loše podržati osobu koja iznosi negativno mišljenje o nečemu ili nekome na jedan činjenicama poduprt način, međutim, loše je kada zdravo za gotovo prihvatamo sve što nam se sažvakano servira, to progutamo i imamo još jedno mišljenje više u svojoj kolekciji, a da zapravo nismo ni razmislili o svemu.

Društvene mreže su mesto gde je baba – devojka, manijaci – džentlmeni, deca – zreli ljudi, smeće – poezija; sve je ono što nije, svi su upućeni u sve i u sve se razumeju: taksista pruža manikirske usluge, novinari nude brazilsku depilaciju i naked chef show, akademski građani nude ili traže tajlandsku masažu; svi su sve, a niko nije ništa. I tako šarenolikim auditorijumom, gde je većina ljudi jedna pokretna enciklopedija kompleksa i frustracija, najlakše se manipuliše i servira kvazi informativna splačina u obliku kritike savremenog društva.

Deward Abbey je rekao “Pojedinac zaista može biti glup, ali definicija gluposti je timski rad”. I zaista, kad malo bolje sagledamo u spektru svih tih gluposti oko hejtovanja ljudi čiji rad nismo sagledali, već smo se više vodili onim rekla – kazala , glupost jeste timski rad u kome mi, kao goveda koja podržavaju mišljenje Kurte i Murte, koji uzgred, možda i nisu najeminentniji izvori za stratešku razmenu informacja, sledimo te iste Kurte i Murte jer “Follow the Leader” i ješćeš bolje pomije od onih koje si imao u svojoj provinciji na dnevnom meniju kod dežurnih radio Mileva, jer, pobogu, oni su ti neki poznati blogeri, književnici, kritičari, koji opet, s druge strane gledano, verovatno nikad nisu rekli, uradili ili napisali nešto vredno pomena, nešto što je govorilo o njima kao o ljudima koji su delima zaslužili da budu predvodnici realnog ili sajber krda.

Za jednu tehnokratsku civilizaciju, prilično smo intelektualno primitivni kada su u pitanju zdravo i nepristrasno razmišljanje i logika, pa se samim tim služimo jednim od najprimitivnijih načina za izražavanje i sticanje orijentacije i parametara za dobro i loše, korisno i beskorisno, ispravno i neispravno. Čini se da smo se upravo u toj tehnokratiji toliko izgubili i zapostavili “ganglionarni sistem” pa se, ne znajući kuda da idemo, prilepimo uz prvog urlatora koji ima malo jači vokabular (a koji često i ne razumemo).

I tako, zatrpavajući se raznim informacijama, nesposobni da napravimo selekciju istih, prihvatimo da je nečiji rad nepodoban, bezvredan, nepotpun, plitak, i težeći dubljoj promisli i potencirajući da se što dubokoumnije predstavimo, mi zapravo postajemo i delujemo površniji i plići nego što smo bili na početku, pre nego što smo, preskačući prvi stepenik intelektualnog progresa da priznamo koliko smo glupi, upali u kolotečinu apsurda i gluposti.

Zaista, kad malo bolje sagledamo spektar svih tih gluposti oko hejtovanja ljudi čiji rad nismo sagledali, već smo se više vodili onim rekla – kazala, glupost jeste timski rad u kome mi, kao goveda koja podržavaju mišljenje Kurte i Murte. Uzgred, oni možda i nisu najeminentniji izvori za stratešku razmenu informacja! Sledimo te iste Kurte i Murte, jer “Follow the Leader”... i ješćeš bolje pomije od onih koje si imao u svojoj provinciji na dnevnom meniju kod dežurnih radio Mileva, jer, pobogu, oni su ti neki poznati blogeri, književnici, kritičari... Oni opet, s druge strane gledano, verovatno nikad nisu rekli, uradili ili napisali nešto vredno pomena, Nešto što je govorilo o njima kao o ljudima koji su delima zaslužili da budu predvodnici realnog ili sajber krda.

Ivana Pekić Malimarkov

Komentari

Komentari