Foto: 
Đura Greenfish/Osvald Tomović, redizajn Emilija Vlajev

Ljudi ginu dok svinje izigravaju vlast

Proleće je počelo u Srbiji 2015. ...

Biljke polako, ali sigurno, bez ikakave sumnje u svrhu svog postojanja, obnavljaju svoje lišće, rastu, piče, džikljaju, počelo je da zeleni... Priroda se obnavlja, kreće u cvetanje sa istom sigurnošću kojom je to činila i prošle godine i pretprošle i svih pre toga. Jer je priroda i ne zavisi preterano od ljudi koji nastanjuju ovu planetu, a naročito ne zavisi od onih sujetnih, pohlepnih i podmuklih. Njih danas najviše ima po medijima raznim i oni su iste shvatili kao svoju platformu preko koje rade, a rad im se sastoji u tome da ujarmljuju svoj narod i tlače ga na sve moguće i nemoguće načine. Taj isti narod se raduje proleću, a kretenoidni lažni doktori nauka, prevaranti u odelima i ostala žgadija koja trči sa njima u čoporu su neraspoloženi.

Jebi ga, dok je hladno prosečan čovek (koga vide isključivo kao glasača, tj. meso koje treba da se obrađuje u pacu od demagogije i laži) uglavnom sedi kod kuće i preko raznih medija (kojima upravljaju ti debili), sluša njihova proseravanja i trpi sve psihoterore koje nameću, iako to zapravo ne želi. A kad stigne proleće ti ljudi počnu da izlaze i da se kreću među sebi sličnima, da se druže, da budu ljudi koji to zaista i jesu, a to lopovima, prevarantima, ubicama, poslušnicima „velikih sila“ naravno ne odgovara, jer gube svoj tako dragoceni „uticaj“.

Moja zemlja je nekad bila zemlja srećnih i zadovoljnih ljudi koji su mogli da putuju svuda i bili su poštovani među pripadnicima drugih naroda. Moji sunarodnici su bili u dobrim odnosima sa drugim narodima. Imali su nakaradne, ali slavljene praznike, imali su lagani komfort koji im je dozvoljavao da osmišljavaju svoju budućnost, imali su nekakvo obrazovanje koje im je davalo za pravo da se svrstavaju među najbolje u svetu, imali su vojsku koja je bila i poštovana i cenjena. Sada sve to nemaju, zaslugom istih onih koji se šire preko medija.

Koji se sve jadi, bruke i sramote od dešavanja prenose u medijima bi možda bilo fascinantno u cirkusu apsurda, ali u zemlji u kojoj se nameću spektakli na nivou srednjevekovnih predriterovskih shvatanja javnosti, da bi se zataškavale krađe i otimačine na svim nivoima društva, to je samo tragičan dokaz koliko su orvelovske svinje sebe ozbiljno shvatile.

Istina je da je moja zemlja pod okupacijom i da su okupatori vojno i ekonomski ne samo prisutni, već i da ono što smatraju kolonijom drže pod kontrolom i preko svinja u odelima koje postavljaju kao „vlast“. Ta ista vlast odlično sarađuje sa okupatorima, dokazujući svoju lojalnost tako što istrebljuje svoj narod. Moja zemlja više nije zemlja srećnih ljudi koji su cenjeni i poštovani u svetu.

Dok neškolovani izdanci svinjobrazovanja formiraju mišljenje javnog mnenja, dok se kriminalci uvaljuju u institucije, ljudi ginu. Od lečivih bolesti koje svinje proglašavaju neizlečivim, jer „ne znaju da rade sa lekovima“ (koje su dobili na poklon u vidu donacija – kojih više nema na mestima kojima su poklonjena, ali su se „ah čuda“ pojavili u privatnim ordinacijama), od loših uslova života, od siromaštva, od neuređenih zakona, od nikakvog sprovođenja zakona, čak i kada su uređeni, svinje se sa velikim uživanjem hvale svojim krvlju okupanim plenom, mada vole da okite svoje brnjice i titulama. Ljudi u mojoj zemlji su doterani do ivice preživljavanja u najtežim uslovima, a neki i umiru od gladi, od raznih bolesti koje su uzrokovane lošim životom, od lečivih bolesti, od posledica svinjovlasti... Ljudi u mojoj zemlji bivaju fizički kažnjavani od svinja koje su zaposlene zato što su rođaci i prijatelji onih svinja koje već letuju u najskupljim odmaralištima ove planete. Ljudi u mojoj zemlji pate, a okupatori, uz pomoć svinja koje drže kao vlastodršce nad narodom, koriste teritorije moje zemlje kao slobodno zonu za sprovođenje svih eksperimenata koji im padnu na pamet. Ljudi beže iz zemlje boreći se za goli život dok svinje zadovoljno grokću i ližu donji trap svojih gazda.

A proleće je počelo i ja seljak nešto razmišljam, nako neuk kakav sam, kako ja svoje svinje zatvaram u obor, kako ih prodajem i koljem i kako bi trebalo da se spreme i sekire i tandžare kad naše svinje dovedu neke svetske svinje sa sve naoružanjem i drže ih na planinama koje nas okruižuju da bi nas unižavale i ubijale. A sad odo da umešam splačine.

Komentari

Komentari