Foto: 
Derek Bradley

"Ljudi" na “funkcijama”

Nekada se mislilo da su ti ljudi na funkcijama  bar po nečemu iznad proseka, po inteligenciji, znanju, osećanju mere…

Nekada se  mislilo da su ti neki političari bogom dani ljudi koji su tu zato što moraju biti tu, zato što izgledaju kao kreature, ili Božje kreacije, koje su rođene za političare. Setimo se samo nekih iz plejade komunističkih ideologa i operativaca. I tako je donekle i bilo. Pojedini potonji visoki partijski rukovodioci, još od malena su znali da ih to čeka, da im je okolina sa rođenim ocem na čelu, ili nekim drugim rođakom revolucionarne prošlosti, odredila da baš to budu, na dobrobit porodice, sebe samih, a i domovine nam u celini. I ta deca, kasnije čak i nešto nalik na ljude sazrevala su u političare starog kova pokušavajući da odglume ono što se odglumiti nije moglo, da budu nalik na J.B.T. Ali, čak i oni koji bi se priblilžili na nekoliko svetlosnih godina nedostižnom idealu, makar samo po pušenju tompusa, par karakterističnih uzrečica, opijenošću mladim ženskim telesima, luksuznim jelima, vozilima, vozovima, avionima…mogli su da se smatraju uspešnim. Kasniji epigoni i imitatori svojih političkih uzora uspevali su u tome sa više rezultata budući da je i količina harizme kod uzoraka opadala, tako su pojedini uspevali čak i da prestignu idole i da postanu više oni nego što su to bili originali.

Još kasnije takvi su postajali prave političke “zverke” u vremenu kada se do uspeha dolazi na sve druge načine osim onih koji podrazumevaju vrlinu, znanje, stručnost...

A onda je došla tranzicija. I ne samo da je došla, već je narodu jasno i glasno saopšteno da je došla tranzicija, da više nema zajebavanja, da je inflacija počela da divlja, da će zejtin biti ubačen u prodavnice direktno iz jebenih robnih rezervi i tome slično. I sve to se ubogom narodu iz tih usranih mozgića saopštavalo tonom sa povišenom intonacijom i neskrivenom pretnjom, čak bi se moglo reći prezirom, pa i gađenjem, kao da je sluđeni, jebeni narod kriv što je neko povukao jebeni zejtin iz prodaje dok mu ne podignu jebenu cenu. Ali, tranzicija je to, viču jedni, divlji kapitalizam, govore drugi, treći samo vrte glavom grickajući donje i gornje otromboljene usne, četvrti samo ćute i podriguju na bensedine i leksilijume. Svako ima svoj način da reaguje na nešto za šta zapravo niko i ne zna šta je, a svi se kao kurče da baš oni znaju šta je to.

Ali, u takvim vremenima potpune ljudske sluđenosti, i za političare postoje  nova pravila, a osnovno je da to bude neko (nije uslov da bude čovek) ko je spreman da za malo publiciteta primi na sebe teret tranzicionih promena, a to znači da bude  na mestu sa kojeg će moći da prenosi ono što mu je odozgo prosleđeno, budući da se u tranziciji, kao što je valjda i red, sve obavlja iz jednog mozga koji je dobio podršku biračkog tela. Više mozgova je i više mogućnosti da se mozgovi ne slože, a onda čak i tranzicija može da zastane, što se ni po koju cenu ne sme dozvoliti. Sve može da stane, čak i život, ali tranzicija mora da ide.  I tako imamo situaciju da se pojedinih mesta prihvataju mediokriteti i drugi bandoglavi mrsomudi koji su rođeni kao podrepaši i uvlakači, ili su kasnije u svojim jebenim životima shvatili da je život jedan i da ga valja na najbolji mogući način proživeti, a jedini način da se u tranziciji proživi život jeste uvući se u nečije dupe, a onda direktno u fotelju. Jer, rekoh već, u tranziciji se sve vodi iz jednog mozga, a taj mozak se, opet vodi iz nekog drugog mozga, koji vodi neki treći mozak i tako se gubi svaki trag vrhovnog zapovednika koji, praktično, upravlja našim sudbinama na najnižem nivou, a kome je naš vrhovni mozak samo mali od palube koji će u najboljem slučaju, dobiti nešto zauzvrat, pošto na zahvalnost svog mu naroda ionako ne može da računa.

Prema tome i pored najbolje volje, čak i ako vam neka fizionomija nije toliko ogavna , a uglavnom sve to jesu, nemojte nikada verovati da ti koji se predstavljaju kao neki važni to zaista jesu, čak i pod uslovom da vas vode direktno u EU. Jer, i oni tamo nisu ništa bolji, štaviše, u pitanju su oni, kako rekoh, viši mozgići koji ove nižerazredne baštinike minimalnih količina sive moždane mase, drže u kandžama takozvanog NSP (Novog svetskog poretka) u čijem scenariju ove farse uloga za Srbiju još nije napisana, a kako stvari stoje, neće ni biti.

Ivan Rajović

Komentari

Komentari