Plagijatori, vulgarizatori i fanatisti
Foto: 
Chrystian Guy

Plagijatori, vulgarizatori i fanatisti

Za pripremu ove čorbe, biće vam potrebno najmanje dva osrednja mozga, vrlo ostrašćena, koja ćete prvo dobro proprati, a zatim ostaviti u salamuri od polusvarenih, obavezno suprotnih ideja i posuti eklektičkim začinima. Nakon 24 sata stajanja na hladnom mestu, ako zateknete oba mozga cela, možete pristupiti procesu kuvanja čorbe popularno zvane „tolerancija“. Svakodnevna konzumacija obezbediće vam očuvanje minimuma pristojnosti u kući i na radnom mestu, kao i u širem okruženju u kojem živite.

Priča o toleranciji na širokim osnovama počinje kod nas tek posle petooktobarskih promena, najpre kao međunacionalna tolerancija. Nakon desetogodišnje napetosti i međusobnih ratova naroda bivše SFRJ, bilo je potrebno sprečiti nekakvo dalje oružano sukobljavanje, ali i više od toga: obnoviti ili ponovo uspostaviti saradnju među dojučerašnjim krvnim neprijateljima. Ovaj projekat, podržavan i finansijski i verbalno od strane Evropske zajednice (kao simbola  mogućeg kohabitiranja nekadašnjih istorijskih neprijatelja), izgleda da je samo delimično uspeo. Istovremeno, neki centri podržavaju ultranacionalne i desničarske organizacije kao opoziciju ovakvim idejama, a njihovi nosioci i dan-danas govore o nekakvim nadljudskim osobinama Srba kao najstarijeg naroda na Balkanu, mešajući poetske i romantičarske zanose pesnika i istoričara za koje nisu ni čuli. Uz pridev „nacionalan“ obavezno idu i odrednice „patriota, hrišćanin – pravoslavac, domaćin, navijač“; uspostavljaju se idejno-filozofske i istorijske osnove ovih grupacija mešanjem delova i navoda uzetih i tumačenih van svog konteksta. Citiraju se istoričari poput dr Jovana J. Deretića, Slobodana Jovanovića, teolozi - filozofi poput dr Vladete Jerotića i Vladike Nikolaja Velimirovića ravnopravno sa slobodnim i pogrešnim tumačenjima pesama Kosovskog ciklusa, ruskih crkvenih otaca, čak do Teslinih zapisa. Sve se to lepo stavi u jedan poveći lonac, kao za svadbarski kupus, pa se gladnom, siromašnom i neobrazovanom narodu deli kao kompenzacija za državnu, političku, socijalnu i ličnu neostvarenost. Nacionalni lonac je spreman za serviranje!

Podrazumeva se da nismo svi u stanju da čitamo i shvatamo izvorne ideje velikih mislilaca i naučnika, a ni da se u potpunosti složimo sa njima. Zato čitamo i slušamo iskustva drugih ljudi koji su bili u prilici da „piju sa izvora“, razmenjujemo ih i širimo dalje. Tu je nastao jedan prazan prostor za sve moguće umne manipulacije koje vešti političar okrene u svoju korist.

Nakon nacionalnog lonca, morali smo da okusimo i jelo koje se zove „nacionalne manjine“, dakle, da istolerišemo da u Srbija nije država isključivo Srba, već su se tu nekako podmetnuli i Romi, a rešavanje njihovog pitanja bilo je jedan od uslova da uopšte smemo da se nazovemo država. Dugo je trebalo ostrašćenom Srbinu da shvati da je Rom – čovek, i to čovek bele rase, sa nogama, rukama i svim ostalim delovima koji krase ljudsko telo, čovek koji hoće da radi, da stvara dom i porodicu, kao bilo ko od nas. Izgleda da nam ovo jelo nije prijalo, a od teorije o Romima kao polu-majmunima, lopovima, neradnicima koji žive na našoj grbači odstupamo samo u slučaju zakonskih sankcija zbog vređanja ili fizičkog nasrtanja. Da nas puste s lanca, ne bi jedan Rom preživeo, da priča...

Umesto izvornih ideja o jednakosti i bratstvu među ljudima, koje su sadržane kako u Jevanđeljima, tako i u parolama Francuske revolucije, prihvatili smo neki vulgarizovani „miks“ koji ispovedamo samo u javnosti, dok u sebi (cenzurisano) mater svima. Jer, svi su oni krivi što smo mi nesrećni, a kako da istolerišemo nesreću?

U „građansku“ salatu obavezno idu  ateizam, par listića ustavnog prava, darvinizam sa idejom progresa, opcija liberalnog kapitalizma, malo snobizma i elitizma i bude skoro pa gotova. Skoro. Ova salata se lako i brzo pravi, jer može da upije svašta što zvuči progresivno ili logički obrazloženo, ali nekako nam je gorko da je delimo i sa LGBT osobama, na primer. Ideja ateizma je potpuno izjednačena sa antiteizmom, a njeni pripadnici postali su pandan militantnim pripadnicima „patriotskih nacionalista“ – hoće i da biju!  Čuvajte se, ako idete u Crkvu ili pijete čaj od nane kad se razbolite, ne krstite se na ulici ni mahinalno! Ovako vulgarizovana ideja prerasla je u vid fanatizma i udaljila se od svoje daleke, humanističe koncepcije – „Čovek sam, i ništa ljudsko nije mi strano“. Od ovih velikih branitelja ljudske racionalnosti uskoro očekujem terorističke napade na crkve i sinagoge, kao i sve konzervativne i „nazadne“ ustanove...

Od cele priče o toleranciji i od silnog srkanja raznih ovih čorbuljaka i grickanja salatica, ostala nam je samo tolerancija prema političarima, kao najreprezentativnijim primercima ova tri „smrtna greha“ koje sam u tekstu navela, a svaki od njih je prošao razvojni put od plagijatorstva, preko vulgarizacije do fanatizma, i sve to oprobao na nama, kao pokusnim kunićima. Jer, oni koji zavode, računaju na to da svi mi volimo da budemo – zavedeni. 

Sanja Simić

Komentari

Komentari