Foto: 
Oliver Tacke

Smotuljak trave

Posle toliko godina još uvek se može čuti i doživeti, kada je u nekom baru najbolje, mora se prekinuti ili čak napustiti zabava i odmor, pod prisilom sa groznim rečima i delima.

Često se u barovima, klubovima, diskotekama obavlja rutinska kontrola. Dođe tzv. interventna policija i to sa najmanje dva automobila, ili sa punim maricama...dobro opremljenih policajaca. Sledi identifikacija zatečenih, nezadovoljnih gostiju i otpor vlasnika, ili ugostiteljskog radnika. Uvek se nastupa sa pretnjama, kao što su: „Stišaj muziku, ili ću sve žice da  počupam i odnesem opremu, pali svetla.“ Obavezno se odmah pišu neke prijave, a ko slučajno nema ličnu kartu ide u maricu i u stanicu. Gosti se pretresaju i odjednom nastane nasilno i agresivno stanje prisutno kod svih.

Jednom prilikom u baru je bila žurka, mladi su se zabavljali i plesali, igrali, bili radosni. Došla je policija. Legitimisali su goste, svi su imali lične karte, muzika se utišala, ali se zabava nastavila. Neki momak, oko dvadeset i dve, tri godine, se malo više smejao, pa su ga izveli napolje, pribili uza zid i izvadili iz džepova gomilu papirića od cigareta, koje su se tada sakupljali za neku nagradnu igru. Pomalo besni što nisu ništa drugo našli, malo su ga više pribijali uza zid, malo više nego što mi se dopalo. A da je slučajno imao smotuljak trave, uhapsili bi ga i napravio bi se od njega pravi kriminalac. Pošto sam primetila kako ga guraju, uznemirila sam se, jer i ja imam decu, a i oni možda imaju decu, pa sam pitala: „Da li biste voleli da neko vaše dete ovako gura iz čistog mira?“ Odmah se obustavilo i guranje i cela akcija, jer momak nije imao ništa nedozvoljeno. Seli su u vozila i otišli. Pa, zar ovakva pitanja treba da postavljamo da bi se neki problemčići rešili? Ili se hoće na problemčić, oko obavezne kontrole, izgraditi veliki nerešivi problemi, da se napravi rat. Ako čovek male probleme pokušava nasiljem da reši, pa onda se ne treba čuditi da se veliki problemi rešavaju ratovanjima. U ovoj situaciji je problem mogao da nastane, jer se momak smejao novonastaloj euforiji, a mnogi su dobacivali i bunili se i nisu ih pribijali. Od zabavljanja, smeha, igranja, druženja, odjednom muk i rutinska kontrola. Lepo je kada se ljudi zabavljaju, opuštaju, pa i kada se kanabis koristi. Kanabis se smatra kao najopasnije nešto što postoji na planeti, a niko još nije umro samo od kanabisa. I zbog te biljke da se ljudi i mladi i stariji  tako zlostavljaju, to je strašno. Nasilje nad korisnicima kanabisa traje decenijama, a (ne)željni efekat je smeh. I to je problem, ljudi se smeju.

Mnogo ljudi je zbog jednog smotuljka u nekoj rutinskoj kontroli, prošlo najgori period života i mnogi imaju posledice od robije. Čestiti, pošteni, nasmejani, mladi ljudi se svrstavaju u grupu najokorelijh kriminalaca. Ljudi koji ni mrava ne bi zgazili. Ljudi, koji i neznajući koliko je korisno što ponekad imaju smotuljak, bivaju maltretirani i zlostavljani isto, ili još gore, od onog koji je pedofil, ili silovatelj, ili nasilnik, ili tukadžija... Mlad čovek koji je u sebe uneo, čak korisnu, biljku, se kažnjava isto kao onaj koji je nekom drugom naneo zlo. I zbog tih  ljudi, koji možda imaju smotuljak, se organizuje rutinska kontrola, sve pod izgovorom da se traži oružje, ili ko zna koja droga.

Već decenijama je radost progonjena i mnogi ovozemaljski zakoni su upereni protiv čovečnosti. Za promene nikad nije kasno.

Romana Klem

Komentari

Komentari