Društvo

Krenimo redom. Zakone imamo. Preduzeća koja obavljaju delatnost sakupljanja svih vrsta otpada imamo. Preduzeća koja obavljaju delatnost prerade svih vrsta otpada, popularno govoreći reciklaže, imamo. Proizvođače otpada, građane i kompanije, imamo. Uređen i umrežen sistem svih učesnika u kruženju otpada, od njegovog nastanka do konačnog zbrinjavanja, nemamo.

Imamo mogućnost da crtamo i bojimo svoje živote, u trenutku kao i u budućnosti, a ipak puštamo ili čekamo da to neko drugi uradi. I dok to trpimo i (ne)činimo, ipak se nešto dešava…

„Zlatna groznica“ ne jenjava. Obogatiti se na brzinu, bez mnogo muke cilj je poslovnog čoveka u Srbiji danas.

Sve više postajemo očevici i sudionici vremena u kojem čitav jedan narod funkcioniše ni na čemu, osim na tim motivacionim porukama. Doduše, ovde se ne radi o proverenim i na iskustvu dokazanim misaonim uzletima zdravog razuma, pre bi se reklo sasvim suprotno. Ali, da funkcionišu, to je neosporno.

A šta su plemenita ljudska bića? Zar to nisu ona koja ne žele ništa badava, ne žele život u kojem se jedno “mora” a drugo “ne sme” samo jer tako zapovedaju oni koji o životu znaju koliko i tetrebi.

Prava ljubav je uvek i najveća i može biti samo jedna, ako se nekome desi. Sve ostalo su samo stepenici koji vode gore-do nje ili dole-u ništavilo, sasvim je svejedno.

„Crna Reka je kao i svaka druga reka koja je spolja melem a unutra muljevita i gorča od samog čemera. Bar tako kažu oni koji su je iskusili, a čija imena ne znam. Razumljivo, i da znam, ne bih smela a ni htela da otkrijem dok oni to ne dozvole.“

Ja volim Čoveka u ljudima i to ne može ni jedno najgore ljudsko stvorenje da izmeni. Dakle, nema tog ljudskog zla kojeg ne mogu da oprostim! Svaki dan je borba u meni za tim humanim ljudskim licem.

"...htenje podrazumeva snagu volje i delovanje, dok je želja samo njena pasivna varijanta, ili senka onoga što smo i što bi trebalo da jesmo, senka koja nas ipak drži u stanju “čekanja”..."

„Ovih dana je Kraljevo opet došlo u žižu javnosti. Ne zbog šljiva, sira, kajmaka ili bilo kakve tradicionalne vrednosti već zbog slike profesora likovne kulture, lansirane na društvene mreže i u medije, zahvaljujući modernim, civilizacijskim tekovinama“.

Pages