Društvo

Zahvaljujući napretku tehnologije, internetu i društvenim mrežama svi mi koji koristimo njegove blagodeti postali smo aktivisti i aktivistkinje prvoga reda!

Nemamo vremena, fakat ga nemamo, ali kladim se da svako od nas može da žrtvuje sat vremena dnevno da ga provede u kvalitetnom razgovoru sa svojim detetom, a pouzdano znam da mnogi to ne čine.

Dosta ljudi se samo budi i leže ponovo, nisu svesni da svako juče vise nikada nećemo doživeti i da je samo danas stvarnost, a sutrašnjem danu možemo samo da se nadamo.

I? Gde su šanse Srbije, globalno gledano? Ako mene neko pita, ni u ludnici nas ne bi hteli.

Onda jednog dana, kad odrastu, i kad život počne nemilosrdno da ih šamara i šutira u guzicu, oni, nesposobni da se sami za nešto izbore, padaju.

"...situacija je mnogo gora nego što izgleda u ovom uzgajalištu klonova kloniranih da ne klonu, već da traju u agoniji ispod najminimalnijeg minimuma dostojanstva i fizičke izdržljivosti..."

Zaboravljate vi jednu stvar, gospodo draga!

Već devet godina se sa velikom zahvalnošću sećam divne pedijatrijske sestre sa klinike "Narodni front" koja je sa nežnošću i strpljenjem prepovijala svaku bebu, sa razumevanjem slušala i odgovarala na svako pitanje porodilja, uključujući i, recimo, ona o nezi rane ili dojenju, koja nisu njen neposredan posao. Gnjavile smo je. Obožavale smo je.

Teror se vrši masovno i svakodnevno, i javno i tajno.

Strah od budućnosti koja nam se nameće. Strah od vremena koje nam prolazi. Strah od torture. Strah od primitivizma, devalvacije svega vrednog, gubljenja identiteta...

Pages