Foto: 
Autor nepoznat

Međunarodni monetarni fond gazi sve pred sobom, bez milosti i savesti – I deo

Međunarodni Monetarni fond (MMF) ili International Monetary Fund (IMF) je u velikoj meri doprineo recesiji i uništavanju mnogih ekonomija. Srbija je već odavno upala u tzv. ''dužničko ropstvo'' i to joj se jako dopada pa želi da nastavi i dalje, sve do kraja, dok nas ne uništi. Moje lično mišljenje jeste da treba razgovarati, pregovarati i slično, ali ne može pomenuta instutucija naređivati šta vi treba da ''čistite u svom dvorištu'', ili možda vi i ne znate šta treba da ''čistite'' (radite) ??? Mogu nam dati koriste savete, sugestije ili predloge, ali država mora imati odgovore na sva njihova pitanja, planove šta ćemo da radimo, kako, kada, dokle.... Po pitanju MMF-a i Srbije, ispašće da smo jednom ‘’besplatno ušli’’ u vrzino kolo, a platićemo 1000 puta više da izađemo. Da li ćemo lako izaći i da država ima bar malo odgovornosti prema svojim građanima, odavno bi MMF-u ovde bila zatvorena vrata., bar ako mene pitate.

U svojoj knjizi John Perkins, ‘’Conffesions of an Economic Hit Man’’ u samom uvodu napisao je sledeće: ‘’Prikriveni ekonomski ubica je vrhunski profesionalac, plaćenik u funkciji velikog kapitala, a cilj njegovog delovanja je uveravati zemlje trećeg sveta da su one strateški važne za ekonomiju SAD-a i da treba da prihvate kredite u milijardama dolara. Njegova oružja su falsifikovani finansijski pokazatelji, podmićivanje, seks i, često, ubistva. Autor ovih ispovesti pouzdani je svedok, jer bio je jedan od njih... Ekonomske ubice su izuzetno dobro plaćeni profesionalci koji zemljama širom planete otimaju hiljade milijardi dolara. Oni usmeravaju pare iz Svetske Banke (the World Bank), USAID (the U.S. Agency for International Development - USAID) i drugih stranih organizacija za „pomoć“ u novčanike velikih američkih „internacionalnih“ korporacija i džepove članova nekoliko bogatih familija koje kontrolišu planetarne prirodne resurse. Oni igraju igru koja postoji od kad postoje imperije, sa tom razlikom da se sadašnja igra, u ovo vreme globalizacije, dodatno usavršila i prešla na još viši zastrašujući nivo. Trebao sam znati: ja sam EU ekonomski ubica!

Od samog starta, odnosno osnivanja MMF-a, 1944. godine cilj je bio isti kao i danas. John u svojoj knjizi navodi da mu je posao sledeći: ''moram opravdati ogromne međunarodne kredite koji će novac dovesti nazad u MAIN i druge američke kompanije (kao što su "Bechtel", "Halliburton", "Stone & Webster" i "Brown & Root") putem velikih tehničkih i građevinskih projekata. Drugo je da ću raditi na bankrotu zemalja koje primaju te kredite (naravno, tek pošto već sve isplate MAIN-u i drugim kompanijama učesnicama ugovora u SAD) i tako će one zauvek ostati obavezane svojim kreditorima i predstavljaće jednostavne mete kad nam bude bila potrebna neka usluga, uključujući i vojne baze, glasove u UN-u ili pristup nafti i drugim prirodnim izvorima. Moj zadatak je takođe prognozirati učinke investiranja milijardi dolara u određenu zemlju. Tačnije, ja ću izraditi studije koje predviđaju ekonomski rast u razdoblju od dvadeset do dvadeset pet godina i koje vrednuju efekte raznih projekata. Što viši iznos kredita to bolje. Ne uzima se u obzir činjenica da će teret duga zemlje njenim najsiromašnijim građanima učiniti nedostupnom zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i druge vidove socijalne brige desetinama godina.

Primer 1. Kolumbija

Je li Ruzvelt zaista opisao Kolumbiju tim rečima ili ne, on je svakako bio jedan od predsednika koji je shvatio njenu vodeću poziciju. Kroz gotovo dva veka Sjedinjene Države gledale su na Kolumbiju kao na kamen temeljac - ili tačnije kao na ulazna vrata prema južnoj polukugli, i to kako u poslovnom tako i u političkom pogledu.

Zemlja ima takođe velike prirodne lepote: prekrasne plaže okružene palmama i na Atlantiku i na Pacifiku, visoke planine, pampase koji se mogu meriti s onima u Velikim dolinama severnoameričkog Srednjeg zapada,  prostrane kišne šume bogate raznolikim raslinjem. I stanovnici imaju posebne kvalitete, u kombinaciji fizičkih, kulturnih i umetničkih crta raznih etničkih zajednica, od lokalnih Taironasa do došljaka iz Afrike, Azije, Evrope i sa Srednjeg istoka.

Kolumbija je odigrala bitnu ulogu u kulturi i istoriji Latinske Amerike. U kolonijalno doba bila je sedište kraljevskog namesnika za sve španske teritorije severno od Perua i južno od Kostarike.

Velike flote sakupljača zlata kretale su iz njenog obalnog grada Kartagene da bi prenele neprocenjiva blaga s juga Čilea i Argentine do luka u Španiji. Mnoge odlučujuće akcije u ratovima za nezavisnost dogodile su se u Kolumbiji: na primer, trupe Simona Bolivara pobedile su španske rojaliste u odlučujućoj bitki kod Bozaca 1819.

U moderno doba Kolumbija je stekla reputaciju sa po nekoliko briljantnih pisaca, umetnika, filozofa i drugih intelektualaca, ali i po svojim odgovornim i relativno demokratskim vladama.

Postala je model u celoj Latinskoj Americi za programe predsednika Kenedija o stvaranju nacije. Za razliku od Gvatemale njena vlada nije bila kreacija CIA, a za razliku od Nikaragve vlada je bila legalno izabrana, što je predstavljalo alternativu kako desnim diktatorima tako i komunistima. Konačno, za razliku od toliko drugih zemalja, uzevši u obzir i snažni Brazil i Argentinu, Kolumbija nije pokazivala nepoverenje prema Sjedinjenim Državama. Ideja o Kolumbiji kao pouzdanoj saveznici nastavila se usprkos problemima sa drogom.

Slavni dani Kolumbije u prošlosti ipak su imali i svoju protivtežu u mržnji i nasilju. Sedište španskog kraljevskog namesnika bilo je i postojbina inkvizicije. Bile su tu prekrasne tvrđave, hacijende i gradovi sagrađeni na teret indijanskih i afričkih robova. Blaga prenošena na zlatnim galionima, posvećeni predmeti i umetnička remek-dela koja su rastopljena radi lakšeg prevoza, iščupana su iz srca starih naroda. Ponosne kulture uništili su osvajački mečevi i bolesti. U novije vreme kontroverzni predsednički izbori 1945. imali su posledicu u dubokoj podeli među političkim strankama i došlo je do nasilja (La Violencia & 1948 - 1957) gde je stradalo više od 200.000 ljudi.

Uprkos konfliktima i ironijama, i Vašington i Vol strit su istorijski gledali Kolumbiju kao bitan faktor u unapređenju sveameričkih političkih i trgovačkih interesa.

To je rezultat nekoliko faktora. Osim kritičnog geografskog položaja Kolumbije uključeno je bilo i shvatanje da lideri na celoj hemisferi traže inspiraciju u Bogoti, a i činjenica da je ta zemlja izvor mnogih proizvoda koji se kupuju u Sjedinjenim Državama - kafe, banana, tekstila, smaragda, cveća, nafte i kokaina - te da je Kolumbija i tržište za našu robu i usluge.

Jedna od najvažnijih usluga koje smo prodavali Kolumbiji pred kraj 20. veka bile su ekspertize za projektovanje i građevinarstvo. Kolumbija je bila tipična za mnoge zemlje u kojima sam radio. Bilo je relativno lako pokazati kako će zemlja prihvatiti velike iznose kredita, a onda te dugove plaćati od profita stvorenih samim projektima, ali iz prirodnih resursa zemlje.

Na taj način velike investicije u mrežu električne energije, autoputeve i telekomunikacije pomoći će Kolumbiji da otvori svima svoja velika nalazišta gasa i nafte kao i svoje nerazvijene teritorije Amazonije; ti projekti će pak za uzvrat generisati dohodak potreban za plaćanje dugova i kamata.

Takva je bila teorija. Međutim, realnost je sadržala našu pravu nameru u svetu, a to je značilo zagospodariti Bogotom i povećati globalnu imperiju. Kao u mnogim drugim zemljama moj se posao sastojao u tom da prikažem potrebu za velikim kreditima. Kolumbija nije imala beneficije kao Torijos; zbog toga sam osećao kako nemam izbora nego da moram izraditi prognoze koje zahtevaju preterane dugove za ekonomski rast i uspostavu elektroenergetskog sistema.

Uz izuzetak povremenih napada osećaja krivice u vezi s mojim poslom, Kolumbija mi je postala neka vrsta utočišta.

U sedamdesetim godinama MAIN je dobio dosta ugovora za izradu infrastrukturnih projekata i mrežu hidroelektrana i distribucijskog sistema koji će prenositi električnu energiju iz dubine džungle do gradova visoko u planinama.

Dodelili su mi kancelariju u obalnom gradu Barranquilli, a tamo sam 1977. upoznao lepu Kolumbijku koja će postati snažan posrednik u promeni mog života.

Danijela Ružičić

Komentari

Komentari