Foto: 
Daniel Roy Greenfeld

Turizam i Srbija

Ako bismo proučavali istorijske izvore iz rimskog doba, naišli bismo na podatke o tome kako je bogati društveni sloj odlazio u udaljena mesta na moru, radi odmora što bi se moglo nazvati turizmom. Verovatno su mu koreni u daljoj prošlosti, što dokazuje da je oduvek bio značajan. Ne umeri u kojoj je danas, naročito ne sa finansijskog stanovišta i privrednog razvoja, ali ljudska težnja da vidi nova mesta, stekne nova iskustva ne može se poreći, čak ni u vremenima koja su daleko iza nas.

Savremeni pojam turizma je daleko širi i podrazumeva duži spisak ljudskih potreba, od kojih je ona za odmorom i opuštanjem dominantna, ali tri stvari su ostale iste: novac, slobodno vreme i infrastruktura, što se i u stručnoj literaturi navodi kao tri osnovna uslova za postojanje ove privredne grane, čiji razvoj je najdinamičniji u odnosu na ostale delatnosti.

U privrednom rastu pojedinih država, turizam participira najvećim delom, što zbog prirodnih uslova, što zbog istorijskog, kulturnog ili drugog nasleđa, a što zbog, ako ćemo iskreno, samo dobrog marketinga.

Gde je Srbija na turističkoj mapi sveta?

Ako uzmemo u obzir utiske koje stranci nakon posete našoj zemlji ponesu, reklo bi se da nam je potencijal veliki, što se ne može osporiti. Ima za svakog po nešto u zavisnosti od interesovanja, ali se Srbija, definitivno, ne može svrstati u destinaciju koja bi privukla veći broj stranaca. Zašto?

Infrastruktura, elementarna stvar u turizmu, prilično je zastarela. Ne samo da su uslovi u našim hotelima i ostalim ugostiteljskim objektima uglavnom loši, već su i kadrovi koji se bave turizmom, nedovoljno zainteresovani i obrazovani, a državna strategija bez jasne vizije.

Srbija ima mlade, školovane ljude koji govore više jezika, koji su kreativni i mnogo ideja bi realizovali uspešno zahvaljujući tim osobinama, ali oni ne dobijaju šansu za zaposlenje.

Banje, kojih kod nas ima na svakom koraku, idealne su razvoj zdravstvenog i kongresnog turizma. Tu je bilo nekog pomaka poslednjih godina, ali nedovoljno, jer turistu treba navesti da istražuje, da se zainteresuje za okolinu, da poželi da se vrati.

U pitanju je nov, moderniji pristup turizmu, tim pre što sem banja i planina, imamo još mnogo toga što bi se moglo uvrstiti u zvaničnu turističku ponudu Srbije: reke, jezera, spomenici, crkve, manastiri, stari gradovi, noćni život, seoski turizam, poznate ličnosti kao što su Tesla, Pupin i drugi.

Informacione tehnologije, marketing i značaj usavršavanja i neprestanog učenja, kao i u svakoj drugoj oblasti, su ključne, a nama slabe tačke. No, pre toga, najslabija tačka nam je stanje svesti, za koje se ne može reći da isključivo država snosi krivicu, a radi se o otpadu, koji je, ako želimo napredak u turizmu, apsolutno nedopustiv na mestima na kojima ga kod nas ima, a to znači svuda!

Iako ne postoji njegova klasifikacija, već se sve baca u jedan kontejner, to ne opravdava postupke većine koja sve što  smeta, baca direktno na ulicu, a po selima u potoke u koje vode i kanalizacione cevi. Nije dozvoljeno sve što Zakonom nije zabranjeno, izričito ili ne, svejedno, već bi tu savest trebala da nam bude vrhovni sudija.

Ne smemo dozvoliti da stranci obnavljaju naše spomenike, to bi trebalo da bude stvar države, ali i onih kojima taj isti spomenik i njegova okolina služe kao mesto za vršenje nužde, bilo njihove ili njihovih kućnih ljubimaca.

Turističke organizacije su zavisne od para iz budžeta, što znači da nisu pošteđene ucena, pa ako ne žele da ih zatvore, pristaju na to da budu pokrovitelji vašarskih događaja preko kojih neko pere novac. Stabilna država bi trebala da ima drugačiju koncepciju i uvid u dešavanja, a to se postiže stimulacijom ljudi koji imaju ideju, uz konsultaciju sa stručnjacima iz oblasti istorije, umetnosti, etnologije... Za to postoji valjan razlog.

A ima se šta videti kod nas, nije da nema i to mnogo više nego u pojedinim zemljama koje su na vrhu liste poznatih svetskih destinacija, ali onog momenta kad politizacija svega, pa i turizma prestane i kad stvari ne budemo gledali isključivo iz ugla iz kog se vidi dobra, domaća hrana a ne i napukli tanjiri u kojima se služi, moći ćemo da živimo od turizma. Za početak, pomerićemo se sa mrtve tačke, pa kom' opanci, kom' turizam!

Komentari

Komentari