Amerika osvaja Evropu !
Foto: 
Chris Roberge

Amerika osvaja Evropu !

Transatlanski Sporazum kao tajfun sa severno-američkog kontinenta preti staroj Evropi. O sporazumu ne odlučuju jednaki. Strah od plišane okupacije Evrope postaje uočljiv i opipljiv.

Sa jedne strane Sjedinjene Američke Države poseduju jedinstvenu vojnu komandu, izgrađenu federalnu državu i strategiju sile. Sa druge strane Evropska Unija je zajednička imovina zemalja članica, sa balkanizovanim političkim rukovodstvom, sa strategijom očuvanja sopstvenih, nacionalnih  interesa i bezvoljnih popuštanja pod pritiskom. Paralelno, EU nije uspela da zaživi sopstvenu valutu na teritorijama svih zemalja članica, niti da valuti obezbedi institucionalno okruženje stvaranjem i održavanjem jedinstvene ekonomske politike. Ukratko, šut protiv rogatog. Nespreman protiv spremnog. Goloruk protiv naoružanog.

Transatlantski sporazum je apsurdan u svojoj zamisli gledano sa evropske strane, zato što podrazumeva da se izgradi Evro – američko zajedničko tržište, dok evropsko tržište još nije uokvireno. Kao kad konje upregnete odostrag. Suprotno zdravom razumu i logici. Sa jedne strane EU i dalje ima koliko država članica toliko i regulatornih agencija, energetskih tržišta, poreskih sistema, transportnih propisa, različite vrste uslova kreditnog pristupa, zakona o radu  i tako dalje. Sa druge strane SAD imaju jedinstveno tržišta. Oni čak nameću EU i ostatku sveta svoja pravila kao opštevažeća. Slično pravilima koje EU nameće zemljama pristupnicama Uniji.

Transatlanski sporazum je, slažu se evropski analitičari, jedna velika prevara u kojoj jedna strana vara drugu. SAD varaju Evropljane iz najmanje dva razloga. Prvo monetarnim dampingom,  "Štampanjem novca" bez osnove da bi dolar izgubio vrednost u odnosu na evro. U stvari, u smislu konkurentnosti, monetarno oružje ima isti efekat kao i carinska neslaganja oko kojih traje decenijska borba između SAD i EU. Potom, takođe varaju koristeći masovno digitalnu ekonomsku špijunažu. Otkrića Edvarda Snoudena su poučna u tom smislu. Ipak, ni monetarni damping, niti informatička špijunaža, nisu na dnevnom redu pregovora, žale se upućeni evropljani. 

Uvlačenjem privatne arbitraže u sporazum, rana je dosoljena. Evropljani odbijaju privatnu arbitražu sporova između država i preduzeća. Sjedinjene Države žele da sporazum ponudi ovu proceduru kompaniji koja je oštećena odlukom vladine politike. Princip je u suštoj suprotnosti sa staro-kontinentalnom koncepcijom suvereniteta država i naroda.

SAD odbijaju transatlantsko zajedničko regulisanje finansija i odbijaju da ukinu sistematsku diskriminaciju kojom su potčinjena sva tržišta koja posluju sa SAD. Diskriminacija je napravljena da SAD svoje finansijsko tržište zaštite od evropskih finansijskih usluga, uprkos zahtevu za stvaranje tog istog tržišta! To je politika zasnovana na krilatici i jare i pare, što je previse, čak i za saveznike.

Sadašnji pregovori su izuzeli pitanje odbrane kulturnog izuzetka. A nije samo zaštita kulturno-medijskog sektora u pitanju. Povrh svega, digitalne usluge u Evropi prete da nestanu pred najezdom američkih kolosa. Osim toga, kao apsolutni gospodari poreske optimizacije, oni će napraviti od Evrope "digitalnu koloniju" ako ova oblast ne bude rešena sporazumnim principima, žale se posmatrači.

SAD žele da umetnu u sporazum norme za prihvatanje evropskih zdravstvenih i prehrambenih standarda. Zato žele da zamene evropske oznake porekla sistema neobavezujućim registrom i to samo za vina i alkoholna pića. Takva reforma bi uništila mnoge evropske lokalne proizvođače čija se vrednost zasniva baš na njihovom overenom poreklu. Pored toga, bez obzira na američko insistiranje, Vašington mora da shvati da mi Evropljani ne želimo u tanjirima meso životinja tretiranih hormonima rasta, ili meso dobijeno hemijskom dekontaminacijom, a još manje, ne-terapijske antibiotike u hrani za životinje.

Ovaj sporazum ne treba da predstavlja žrtvu ponuđenu evro-američkom prijateljstvu, niti da reflektuje primarni anti-amerikanizam. Evropi je potrebna politička hrabrost. Svako pregovaranje je po definiciji suprostavljanje odnosa snaga.

Ako se sporazum prihvati, ne zaboravimo i da je odbrana evropskih  interesa legitimno sredstvo u službi Evropljana. Važno je da postoje “nepokorivi”. Daleko smo od slobodarskog duha u svetu boga Mamona, ali smo takođe daleko i od nekritičke poslušnosti.

Svaki sporazum između ekonomski najjačih, oni bi rekli i sporazum slobodnog sveta je vrlo bitan za ostatak čovečanstva. Iz njihovih uslovljavanja sagledaćemo i naše. EU koristi iste mehanizme nadmoći i sile u odnosima sa članicama koje joj se pridružuju, kao što SAD to čini sa EU.

Sve koji misle ili se nadaju da neka altruistička sila vlada svetom moraću da razočaram stavom da nigde nema više nacionalizma, isključivosti i netrpeljivosti nego u odnosima i stavovima velikih, čija se politika svodi na izdaju velikih principa i malih naroda.

Dragan Pajović

Komentari

Komentari