Foto: 
Dennis Jarvis

Dosije: Destabilizacija Francuske

Pri kraju Drugog Svetskog Rata, američka kontra-obaveštajna služba u cilju kontrole i bezbednosti američkih luka i u cilju pripreme invazije na Siciliju, stupa u kontakt sa mafijaškim bosom Laki Lačijanijem. Veza između američkih obaveštajaca i „Kuma“ Lučijana je Frank Wisner Sr,koji nakon  izlaska iz zatvora odlazi za Italiju, preko Lučijanovog prijatelja korzikanca, Etjena Leandrija.

Zabrinute mogućom pobedom AOF-a (Alžirski Oslobodilački Front) 1958, što bi omogućilo jačanje sovjetskog interesa u Severnoj Africi, SAD odlučuju da organizuju vojni puč u Francuskoj. Operaciju organizuju zajedno Direkcija za Planiranje pod patronatom CIA (koju u teoriji vodi Frank Wisner Sr.) i NATO. U tom periodu, ostareli Wisner je već počeo da gubi pamćenje i razum tako da je u toku operacije zamenjen od strane Allan Dulles-a.

Za to vreme, u Alžiru, francuski generali osnivaju Komitet za Javni Spas koji vrši pritisak na parišku civilnu vlast i prisiljavaju je na izglasavanje neogračenih prava Generalu de Golu. Šarl de Gol međutim nije anglosaksonski pion kojim može da se manipuliše. U prvo vreme, on se trudi da izvuče Francusku iz kontradiktorne kolonijalne politike i prekomorskim teritorijama odobrava status široke autonomije u Francuskoj Republici. Ipak, i suviše je kasno da se spasi francusko „carstvo“, jer pokoreni narodi više ne veruju u obećanja koja dolaze iz Pariza i traže nezavisnost. Nakon surovih pobedničkih borbi protiv pobunjenika, De Gol shvata da su počeli da duvaju drugi istorijski vetrovi. Retkom političkom mudrošću, odlučuje da velikim kolonijama ustupi nezavisnost. Za mnoge patriote koji su bili uvučeni u igru SAD-a, kao i za sve koji su mu pomogli da se vrati na vlast, ovi politički potezi su bili shvaćeni kao izdaja. CIA i NATO od tog trenutka čine sve da ga eliminišu: jedan neuspeli puč i četrdesetak neuspelih atentata.

Ipak najverniji politički prijatelji veruju u njega i daju mu za pravo u ovoj, za to doba, neshvatljivoj političkoj kombinatorici. Za njegovu bezbednost je zadužen korzikanac Šarl Paskva koji stvara privatnu miliciju čije je zaduženje lično obezbeđenje predsednika. Paskva je bivši pripadnik otpora nemačkom okupatoru, ali i korzikanski razbojnik. Oženio je ćerkukanadskog (bootlegger) preprodavca ilegalnog alkohola koji seobogatio tokom Prohibicije, perioda zabrane trgovine alkoholom. Na čelu je preduzeća „Ricard“ koje se bavi prodajom alkohola od gorkih trava. Preduzeće je u suštini samo jedna od produženih ruka njujorško-italijanske porodice iz Đenove, Laki Lučijana. I zato je razumljivo da je Paskva iskoristio svoje veze da u golističku privatnu miliciju ubaci sumnjive tipove iz okruženja mafije.Pored Paskve, u najbližem De Golovom okruženju se našao još jedan korzikanac, Ašil Pereti koji igra bitnu ulogu u stvaranju privatne milicije. Sa takvim okruženjem, De Gol zacrtava svoju, već prepoznatljivu političku nezavisnost ističući ideološku pripadnost atlantskom paktu, ali ne slažući se sa vodećom ulogom anglosaksonaca u njemu:

• Protivi se ulasku Velike Britanije u Zajedničko Evropsko Tržište (1961 et 1967) ;

• Protivi se slanju Plavih Šlemova UN u Kongo (1961) ;

• Ohrabruje južno-američke države da se oslobode SAD imperijalizma (govor u Meksiko Sitiju, 1964) ;

• Proteruje NATO iz Francuske i povlači se iz Zajedničke Komande NATO Pakta (1966) ;

• Protivi se ratu u Vijetnamu (govor iz Pnom Pena, 1966) ;

• Osuđuje izraelski ekspanzionizam tokom Šestodnevnog rata (1967) ;

• Podržava nezavisnost Kvebeka (Kanadska provincija sa francuskim većinskim stanovništvom) (govor u Montrealu 1967) ;

• itd.

Paralelno De Gol radi na ojačanju francuske sile pripremajući vojno-industrijski kompleks sposoban da samostalno postavi na noge francusko nuklearno naoružanje u cilju zastrašivanja. A posebno se bavi i organizuje francusku energetsku nezavisnost zasnovanu na energiji cepanja atoma. Na političkom planu, udaljuje iz svog ličnog okruženja diskreditovane korzikance slanjem u civilne i vojne misije u inostranstvu. Etjena Leandrija udomljuje u ELF-u (danas petrolejski gigant TOTAL), a Paskvu iznajmljuje kao savetnika afričkim liderima i diktatorima. Međutim, sam na zapadnoj političkoj sceni ne može da se uspešno bori sa Anglosaksoncima. Od tada i datira njegov politički poziv za ujedinjenjem nezavisnih evropljana, od Gibraltara pa do Urala. Uključujući i Rusiju koja je još u kandžama sovjeta. De Gol ostaje sam na političkoj sceni Evrope i sveta. Nemajući mnogo rešenja, prihvata po tadašnjem poimanju, najmanje zlo i povezuje se sa porodicom Ročild. Za Prvog Ministra postavlja ročildovog bankara, Žorža Pompidua.Tako nastaje jedan vrlo efikasan tandem u kojem se prepliće politička smelost De Gola i pragmatizam ili ekonomski realizam Pompidua.

Nakon De Golove ostavke na funkciju Predsednika Francuske Republike, 1969, Žorž Pompidu ga nakratko nasleđuje, ali i on brzo nestaje sa političke scene pokošen teškom bolešću. Ipak u tom kratkom periodu, sve što je De Gol uradio i stvorio, topi se pod naletima bankarskih gangstera, takozvanih Bankstera čemu posebno doprinosi jedan od zakona izglasan 1973. koji ne dozvoljava državi da pozajmi bez kamate novac od Nardodne Banke Francuske. Od tog tog momenta počinju prevare sa pozajmicama ...

Nastaviće se...

Dragan Pajović

Komentari

Komentari