Foto: 
barnyz

Dosije: Destabilizacija Francuske

Francusku V republiku potresaju afere. Lažne liste sa imenima zvaničnih ličnosti koje poseduju račune u bankama u Luksemburgu, prerastaju u aferu po imenu Clearstream. Jedna od ličnosti je i Nikola Sarkozi. Desnica se i ovoga puta cepa po sredini. Sarkozi optužuje glavnog rivala za buduće predsedničke izbore, desničarskog premijera Dominika d Vilpana da je začetnik afere. Javno obećava da će ga strpati u zatvor kada (ako) dođe na vlast. Istina se nazire u prethodnim našim javljanjima: lažne liste su proizvod manipulacije francusko-američke fondacije na čijem je čelu  John Negroponte, a čiji je administrator, naš stari poznanik, Frank Wisner Jr. Sve je zakuvano u Londonu, u zajedničkoj kuhinji  CIA i MI6, Hakluyt & Co, a čiji je administrator, opet Frank Wisner Jr. U ovoj aferi, Vilpan je optužen za doturanje lažne liste, osuđen na kućni pritvor i, de facto, sklonjen sa francuske političke scene. Na desnom krilu, po prethodno pripremljenom planu, predsednički put je slobodan za Sarkozija koji je sada spreman da se obračuna sa opozicionim liderima.

Socijalistčka stranka za to vreme pribegava demagoškim trikovima. Godišnja članarina za učlanjenje u istu je svedeno na simbolički minimum i na hiljade mladih se učlanjava u redove francuske ruže. Tu situaciju koristi i zapostavljena, minorna «lambertistička» stranka (po imenu osnivača Pjera Lambera), inače trockistička po ideološkom opredeljenju i preko 10.000 članova iz te stranke prelaze u socijalističku. Paralela sa situacijom na Balkanu se može povući pretvaranjem Komunističke Partije Srbije u Socijalističku pod vođstvom Slobodana Miloševića i stranačkim preletanjima sa JUL-om s’kraja devedesetih. Istorija lambertista je interesantna , jer su od samog početka bili “probušeni” od strane CIA koja ih je za vreme hladnog rata koristila u borbi protiv staljinista što su trockisti, kivni na neslavan kraj svog ideološkog predvodnika oberučke prihvatili. Po istom principu je u SAD stvorena SD, Max-a Shatchman-a, neokonzervativna struja. I to nije prvi put u istoriji da lambertisti prodiru u redove socijalističke partije. Uspeli su u prethodnom periodu da izbace načelo socijalističeke stranke i premijera Lionela Žospana (premijer Francuske V republike u periodu agresije na Srbiju 1999.) i Žan-Kristofa Kambadelisa, prvog savetnika, nama poznatog lika DSK, to jest Dominik Štros Kana. U socijalističkoj stranci su organizovani primarni izbori pred prestojeće predsedničke i dve ličnosti se sukobljavaju u njima: Laurent Fabiuset Ségolène Royal. Prava opasnost za Sarkozija je samo Fabius, bivši Miteranov premijer. U poslednjem trenutku i treća ličnost, sa ciljem da ukloni Fabiusa stupa na scenu, opet Dominik Štros Kan, u to vreme tek budući neslućeni predsednik MMF-a, optuženi za silovanje njujorške sobarice i budući savetnik Aleksandra Vučića.

I uspeva da glasove lambertista preusmeri na Gđu Rojal, inače nekadašnju životnu saputnicu sadašnjeg predsednika Francuske Olanda. On to uspeva kao dugogodišnji američki plaćenik, «payroll». Istovremeno Dominik Štros Kan predaje na Stanford univerzitetu, gde je zaposlen od strane rektora te institucije, Condoleeza Rice. Za svoje zasluge u predigri francuske predsedničke kampanje, Kondoliza i Sarkozi se zahvaljuju Štros Kanu tako što ga postavljaju na čelo Međunarodnog Monetarnog Fonda.

Objavljivanjem rezultata u drugom krugu predsedničkih izbora počinju promene u insitucionalnom životu Francuske. Nasuprot svim uzusima konzervativne francuske buržuazije, pa i novonastale kavijar levice, Sarkozi se ne obraća prvo svojim glasačima, već  sa «intimnim» krugom prijatelja odlazi u poznatu parišku pivnicu, Fouquet’s. Nekada mesto okupljanja Korzikanskog Saveza na Jelisejskim Poljima, danas je u rukama jednog od vlasnika kazina u Francuskoj, Dominique-a Desseigne-a, koji pivnicu stavlja na uslugu novoizabranom predsedniku države da proslavi pobedu sa najintimnijim prijateljima i donatorima stranke. Stotinak najbogatijih Francuza se to veče guralo laktovima u poznatoj pivnici dok je narod sa nevericom čekao Sarkozijevo pojavljivanje na trgu Konkord, kilometar niže uz JelisejskaPolja.

Svoj prvi radni zadatak Sarkozi ispunjava u potpunosti. Privatni odmor nakon pobedničke kampanje. Odvozi se privatnim džetom (Falcon-900) svog prijatelja milijardera Vansana Bolorea (đaka Ročildove poslovne škole) na Maltu, odmara se nekoliko dana na njegovoj jahti od šezdeset i pet metara, po imenu «Paloma». Po povratku, Nikola Sarkozi je voljom glasova francuskog naroda uspostavljen za predsednika države. Jedan od prvih predsedničkih potpisa stavlja na dekret o poslovanju kazina i kockarnica uopšte, čime privileguje poslove svojih prijatelja Desseigne-a  i Partouche-a. Nakon toga, Sarkozi sprema svoju ekipu za vođenje državnih poslova. U tome se oslanja na četvoricu ljudi:

•           Claude Guéant, generalni sekretar Jelisejske Palate i bivša desna ruka Šarla Paskve.

•           François Pérol, zamenik generalnog sekretara Jelisejske Palate i partner-upravnik Ročildove banke.

•           Jean-David Lévitte, diplomatski savetnik. Sin bivšeg direktora Jevrejske Agencije, francuski ambasador pri UN, koga je Širak bio smenio sa tog mesta kao osobu mnogo blisku klanu Bušovih, (George Bush).

•           Alain Bauer, čovek iz senke. Njegovo ime se retko spominje u Francuskoj i teško je o njemu naći tačne podatke. Odgovoran je za vođenje i upravlajnje službama bezbednosti. Bivši veliki majstor francuske lože Velikog Orijenta (glavne francuske masonske lože) i bivši zamenik iliti broj 2 američke National Security Agency za Evropu.

Za to vreme, naš prethodno pominjani prijatelj Frank Wisner Jr. kao specijalni izaslanik Džordža Buša za nezavisnost Kosova, postavlja u sarkozijevoj vladi svog čoveka, Bernara Kušnera na mesto ministra spoljnih poslova sa ciljem da učvrsti nezavisnost Kosova i da preusmeri «arapsku politiku» u Francuskoj ka Izraelu. Kušner je svoju karijeru započeo kao lekar u nevladinoj humanitarnoj organizaciji u Africi. Finansiran od strane National Endowment for Democracy, Zbigniew-a Brzezinskog, učestvovao je u operacijama u Afganistanu uz, svetu poznatog Osame Bin Ladena i braće Karzai, protiv sovjetskih snaga. Devedesetih godina ga nalazimo u Bosni uz Aliju Izetbegovića, a od 1999. do 2001. je postavljen za visokog predstavnika UN za Kosovo. U Afganistanu se istovremeno razvija proizvodnja maka za potrebe opijuma pod prismotromWali-ja, mlađeg brata predsednika Hamida Karzaïa i Afganistan postaje prvi svetski proizvođač i izvoznik opijata. Heroin se prerađuje na licu mesta, potom prevozi do baze US Air Force ,Camp Bondsteel (Kosovo). Tu se heroin preuzima od strane ljudi Hašima Tačija koji ga šire po celoj Evropi. Novac od zarade se koristi za plaćanje usluga za nezavisnost Kosova i za druge ilegalne operacije koje izvodi CIA. I Tači i Karzai su Kušnerovi dugogodišnji prijatelji i on je vrlo dobro upoznat sa svim njihovim «paralelnim» aktivnostima, pa i sa prodajom organa otetih Srba. A u Parizu, Sarkozi svoju vladu upotpunjuje Kristinom Lagard, koja će kasnije da zameni Dominik Štros Kana na mestu čelnika MMF-a. Ona je celu svoju poslovnu karijeru prethodno obavila u priznatom pravnom kabinetu, Baker & McKenzie, pri «Center for International & Strategic Studies» na čijem je čelu Dick Cheney i bila je ko-predsedavajući radne grupe koja se bavila privatizacijama u Poljskoj zajedno sa Zbigniew-om Brzezinskim.

Sledećeg leta, Nikola Sarkozi sa porodicom provodi godišnji odmor u Wolfenboroo, u SAD, pored privatnog poseda predsednika Buša. Odmor mu je platio Robert F. Agostinelli, italijansko-njujorški poslovni čovek, sionista i neokonzervator. I polubrat Sarkozija, Pjer-Olivje ima koristi od predsedničkog mandata svog brata. Sa amerikanizovanim imenom “Oliver”, pod patronatom Frank-a Carlucci-ja (bivši broj 2 CIA, agent Franka Wisnera Sr.) postaje direktor investicionog fonda Carlyle Group (preduzeće u kojem su imali akcije i Džordž Buš i Osama Bin Laden). Bez ikakvih ličnih sposobnosti, postao je 5. trejder na svetu sa zaduženjem da upravlja suverenim fondovima Kuvajta  i Singapura.

Veze i vezice svih ovih svetskih moćnika nastavljaju da obavijaju planetu i utiču na naš život. Direktno i indirektno, ovi manipulatori i svetski moćnici lišavaju narode i države prirodnih bogatstava i suvereniteta.  Njima još nema kraja, ali mi našu priču završavamo ovde, da bismo je u budućnosti nastavili sa novim detaljima i akterima.

Nastaviće se…jednog dana…

Dragan Pajović

Komentari

Komentari