Foto: 
autor nepoznat

(Belo)ruska vakcina protiv demokratije

Veličanstvena pobeda ljudskog roda nad zlim virusom, koja se dogodila prošle nedelje, morala bi kod svakog potomka naših majmunolikih predaka da izazove napad ponosa! Pobedili smo kugu, poslali smo pripadnike svoje vrste da kruže po orbitama i gacaju po Mesecu, naše igračke rovere po površini Marsa... A sada, posle uspešnog dešifrovanja DNK, uspeli smo da (za nepunih 7 meseci!) virusnoj apokalipsi zviznemo šamarčinu uspešne vakcine! Bravo, naši! Ale-ale-ale-alee...!

Ono što izaziva blagu jezu je upravo brzina veličanstvene pobede. Za razliku od fudbalskih uspeha, u kojima su akcije jasno vidljive - od bekovskog slobodnog udarca, preko half-linije organizovanog napada, pa sve do driblinga nekog Piksija ili Ronaldinja koji se završava šutom u nebranjivi gornji levi ugao - ovde je rezultat na semaforu upaljen u kabinetu jednog političara. Istina, u pitanju je prezident Putin, u pitanju je moćni naslednik tovariš Staljina, i u pitanju je naša pravoslavnaja Rosija, ali sve ovo vuče na nastavak nekakvog hladnog rata iz 60ih godina prošlog veka. Da, Jurij Gagarin je zamenio Lajku u konzervi ispaljenoj u Svemir, dokazao da je socijalizam napredniji od kakitalizma, ali da je završio u pepelu neuspelih lansiranja, njegovo ime bi bilo tek fusnota u knjizi neznanih heroja Sovjetskog Sojuza.

Razlika između Gagarinovog „kud puklo, da puklo“ i javne objave da je ruska pamet (a ne neki mrski, belosvetski, Sorošobilgejc) izmislio vakcinu je u tome što se ova objava tiče svih nas. Tehnologija proizvodnje vakcina (baš kao i tehnologija proizvodnje piva, bureka i beba) zahteva izvesno vreme radi dobijanja uspešnog proizvoda. Istina, naš Voljeni Predsednik se seća da je prerano rođen sa „kilo i 600“, ali savremena medicina tvrdi da je potpuno formiranje mozga završna faza svake normalne trudnoće... Hm...retroaktivno, onda njegova izjava objašnjava dosta toga! Naravno, nedopečen burek i nedovrelo pivo (trenutno baš jedno cevčim u 'ladovini) svako od nas je imao nebrojano puta da lično iskusi. „Što je brzo, to je kuso“ tvrdi narodna mudrost, a iskustvo nezadovoljnih partnerki širom sveta samo potvrđuje da je istina nezavisna od toga da li je formirana u velikom mozgu mudraca ili međunožnim prostorima pohotnih ženki.

Međutim, postoji bitna razlika: ovde nije u pitanju finalni proizvod, nego tehnologija provere kvaliteta. U doba kada je naša zastava imala petokraku, kružio je vic (sa elementima proklete istine) o tehnologiji testiranja zaptivenosti vozila u „Zastavi“ i „Mercedesu“. Priča kaže da su kvalitet dihtunga na vratima u „Mercedesu“ proveravali tako što bi ubacili unutra mačku. Ako je sutradan mačka mrtva zbog nedostatka vazduha - dihtovanje je OK. U „Zastavi“, OK je ako sutradan otkriju da mačka nije pobegla!

Dakle, da li je vakcina OK samo zato što je Veliki Putin tako rekao? Carska se ne poriče, niko od 30 testiranih nije umro, fino, hajde onda da krenemo u masovnu proizvodnju! Ili...

U Turkmenistanu (još jedan nusproizvod bivšeg Sovjetskog Saveza) Veliki Vođa je to rešio još efikasnije - zabranio je epidemiju, njeno pominjanje i nošenje maski. Svi koji se budu drznuli da umru zbog „takozvanih plućnih infekcija“ biće, posthumno, proglašeni za zapadnjačke plaćenike i agente belosvetskih farmako-kartela! Onima koji prežive, sledi dugotrajna robija zbog vređanja volje voljenog predsednika Kurbanguli Mudamedova. To, bravo Serbia, ten points... Predizborna saopštenja našeg Kriznog štaba (vokalni solista Darija Dvoprezimenović) postala su svetski hit, a pri tom su još dobila i neki malo žešći, turkmenistanski folklorni aranžman!

Na kraju, da ne bude sve sasvim crno, skrenimo malo pogled sa Rusije na Belorusiju. Na svetskom prvenstvu totalitarnih režima, Lukašenko nije baš na vrhu. Od Džingis Kana naovamo broj Idi Amina, Hitlera i ostalih zlikovaca (koji su meso protivnika pretvarali u đakonije ili sapun) dovoljno je velik tako da siroti Lukašenko ne može da bude šampion. To što narod obožava da oseti tvrdi skiptar, pendrek ili ruku (i ostale delove tela) voljenog predsednika pre spada u latentni mazohizam ili homoseksualne porive stanovništva, nikako u političko uverenje. Ipak, procenti osvojeni na biračkom mestu (bilo da su osvojeni mućkanjem, strahom ili ispiranjem mozga) dovoljno su veliki da Aleksandru Staljinoviču Lukašenku daju pravo da svome ovdašnjem imenjaku odgovori:

  • Kako da neprekidno vlada bar još dvaes-pe-šes' godina?
  • Kako da se naš Alek ugradi u rusku vakserioznu ponudu?

Od tih odgovora zavisi šta će narodu Srbije da se rokne pod kožu u narednim mesecima i decenijama. Jer, ko što veli narkomanska izreka: „Bolje igla u ruci, nego crni plakat na grani.“

Čekaj...a nuspojave? Nema sekiracije, narode, uz diktaturu njih uvek dobijamo gratis! Tu glava nema da boli, samo, eventualno, čmar!

Komentari

Komentari