Foto: 
autor nepoznat

Mirdita, dobar dan! Šešelj - laku noć!

Rizikujući da mi Šešelj razbije njušku ili da me Vjerica Radeta i njeni partijski saborci „pričvrlje“ na nekom pešačkom prelazu, usput mi bacajući kletvu na sedam kolena unapred, a i u rikverc, ne mogu da se ne zapitam – da li će im, dođavola, neko stati na put?

Razumem da smo se u ovoj zemlji navikli na sve – da kompletni idioti ruše u sred glavnog grada, da prodajemo dupe i sve uz dupe za sendvič, da nam ratni zločnici postaju heroji i narodni poslanici, a pomenuti kompletni idioti ministri – ali, da li bismo, makar u cilju doslednosi suludoj režiji ove cirkuske predstave zvane život u Srbiji, mogli da se držimo barem nekih principa? Razume se da reč princip nikako ne ide uz reč radikal, ali kome god da je u ovoj zemlji normalno da Šešelj obilazi osuđene kriminalce po Zabeli, i to one koji robijaju za ubistvo premijera  taj stvarno nije normalan!

Nakon što je izveo svoje prepoznatljivo velikosprsko orgijanje na festivalu „Mirdita, dobar dan“, koje mu prethodno nije uspelo u Hrtkovcima, čuveni samozvani Vojvoda došao je na ideju da obiđe Zvezdana Jovanovića i Milorada Ulemeka Legiju, koji se nalaze na odsluženju kazne za atentat na Zorana Đinđića. Onog istog Đinđića, čiju je smrt, u krvavom proleću, najavljivao taj isti Šešelj, opraštajući se od svojih sledbenika pred odlazak u Hag, dok su ga tadašnji partijski saborci, a danas bivši i sadašnji predsednik države i njihova bratija oplakivali. Sećate se onoga: „Ako neko ovih dana vidi Zorana Đinđića, neka mu kaže da je i Tita pred smrt bolela noga“? E, TO je bilo predsednik ove države! I, ma koliko da TO danas peče rakiju po Bajčetinama, ne možemo se praviti ludi da smo mu nedavno dali mandat da upravlja našom državom i u belom svetu predstavlja naš narod. Isto se tako ne možemo pretvarati da smo gluvi i slepi pred svim nedelima Vojislava Šešelja. Jer, kada neko napadne učesnike jednog umetničkog festivala samo zato što dolaze sa Kosova i poruči da će otići u Zabelu da Đinđićevim ubicama kaže da ih Srbija čeka da zajedno oslobode Kosovo, taj je uzeo sebi za pravo da govori u ime svih nas! A, da li baš svi imamo problem sa festivalom „Mirdita, dobar dan“? I da li baš svi čekamo dva krvnika iz Zabele da s njima ratujemo za Kosovo, na kome nikada nismo bili? I da li ćemo baš svi da ćutimo na nove idiotarije ratnog zločnica Vojislava Šešelja?

Kada smo poslednji put ćutali, Šešelj je otišao u Hag, a Zoran Đinđić pod zemlju. Presudili su Zvezdan i Legija. Sve i da imamo problem sa politikom koju je reprezentovao prvi demokratski izabran premijer Srbije, sve i da spadamo u red onih koji tvrde da su svi isti, postoji nešto što je vododelnica zemlje Šešelja i države Đinđića. Prosto je – ćerka Zorana Đinđića je postala siroče, a sin Vojislava Šešelja je narodni poslanik.
Zato nemate pravo da ćutite!
Zato nije problem u festivalu koji treba da predstavi savremenu kulturnu scenu Prištine u Beogradu, ma koliko da neko tuče srpske bebe na Kosovu!

Zato ne smemo da okrenemo glavu pred činjenicom da jedna politička karikatura i moralna nakaza pokušava da se nametne kao emisar, koji zastupa interese osuđenih kriminalaca! Tačnije, ljudi koji su pucali u čoveka! I koji bi to uradili ponovo, samo da im se ukaže prilika!

Meta neće opet biti Zoran Đinđić. Njega su ubili. Neće ni Šešelj. Njega smo vaskrsli. Meta ste vi. Meta smo vi mi.

„Mirdita, dobar dan!“, ako ste ipak budni.

Komentari

Komentari