Foto: 
autor nepoznat

Nenad Čanak - U potrazi za repom

Riba ribi grize rep

pa je život ribi zato lep,

a stoka pred istinom zna da bude slepa,

pa stoka često ostane bez repa.

I tako,

goveče uz goveče ide,

traži neki novi svet,

traži iskru, traži koren,

traži sebi novi rep.

Mora ga naći, šta će, kud će,

makar hodalo i kroz pruće,

jer zla se sudba za stokom šlepa

kada stoka ostane bez repa...

 

Elem, tako stoje stvari - i u skladu s tim, vođen tim motivom, jedan čovek je u stanju da se zaputi iz Novog Sada na Cetinje. Nije teško, a nije ni daleko, još ako je put podmazan sa Milovih sto evra - koliko je dobio svaki hodočasnik-bundžija koji se pojavio na skupu protiv ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog, eto pokrivanja putnih troškova, ali eto i ćara. No, iznad svega: eto zadovoljstva! A motiv za sve - zna se: Srbi, srpska hegemonija i "zla pravoslavna crkva"! Da li je ustoličenje mitropolita - običan verski obred, neko će reći: običan pro-forme čin koji se vekoivima dešava baš tu, baš na tom mestu, zaista razlog da se podigne kuka i motika protiv svega što nosi epitet "srpski" i "Srpsko"?

Da je normalna situacija, iskreno - ko bi u široj javnosti uopšte i primetio ustoličenje mitropolita? Novine bi u nekom svom ćošku, između usijanih glava svetskih moćnika i taze uslikanih dupeta sponzoruša prenele vest da je Joanikije postavljen na mesto upokojenog Amfilohija - i to bi bilo to. Ipak, živimo u zlo vreme! Vreme sve toplije klime i sve hladnijih srca. Vreme kada se traži i najmanji razlog da se izazovu nemiri i haos. Razlog da se prolije krv u sukobu  "de facto" istog naroda. Da tragedija bude veća: sve to na Cetinju! Mestu gde kao u sendviču između neba i ljudi i dalje provejava Njegošev duh. Na Cetinju i uopšte u Crnoj Gori gde je 4. i 5. septembra kordon policije poput nosa i nosne kosti na licu delio dva oka u jednoj glavi. Jedno oko, suzno zbog izdaje, sa masnicom na sebi zbog prkosa i pravdoljubivosti, zbog zagledanosti baš u tog Njegoša i onu Njegoševu Crnu Goru, i drugo oko - zabludelo i razroko, omađijano lažnim sjajem lažnog sveta, drugo oko u čijoj se zenici nalaze dvojica hohšteplera i dve političke bitange: Milo Đukanović i Nenad Čanak.

ČANKOVE MUKE - KAD PRASETINA ODE NA KILO

Ne postoji veći apsurd u istoriji nekada jugoslovenske, pa srpsko-crnogorske, a danas srpske političke scene od Nenada Čanka. Sve što je vezano za političko delovanje ovog gospodina, za njegov politički habitus, je kontradiktorno samom sebi.

Apsurd 1: Nenad Čanak je deklarativni demokrata koji se javno i kroz politički program svoje stranke, nakon 5. oktobra 2000. godine, zalagao za politički progon i lustraciju! Pazite, ne politički progon Slobodana Miloševića i njegovog najužeg rukovodstva, koji su već bili pali s vlasti i kojima se već "smešio" Hag, nego za politički progon više hiljada nižih činovnika SPS-a koji nisu bili pod teretom nikakve krivične odgovornosti, a kojima je prema Čankovoj zamisli trebalo da bude uskraćeno građansko pravo bavljenja politikom?! Vrlo demokratski, zar ne?!

Apsurd 2: Nenad Čanak, čovek koji se zalaže za "intelektualni nivo" u politici i za prosperitet i nezavisnost nauke, ali i za evropsko ujedinjenje pod geslom "Evropa za sve", s druge strane radi na secesionizmu i na stvaranju "nadri i kvazi" istorije, "nadri i kvazi" nacija, i "nadri i kvazi" jezika.

Apsurd 3: Nenad Čanak, kaže da Kosovo i Metohija, odnosno, albanska tzv. država Kosovo ima pravo na nezavisnost, a da Republika Srpska nema! Pazite" Pokrajina u sastavu republike može, a republika u sastavu federacije ne može!? Zapitajte se: Kakvo je to tumačenje prava, pravne logige, ali i međunarodnog prava, s obzirom da su celovitosti i Srbije i BiH, branjene i garantovane sa dve međunarodne rezolucije - rezolucijom 1244, i "Dejtonskim mirovnim sporazumom", s tim da je rezolucija 1244 doneta kao akt SB UN, dok je "Dejton" izvorno potpisan kao trilateralni vojno-tehnički mirovni sporazum. Elem, jedna godina na pravnom fakultetu je dovoljna da se stekne sposobnost procene i ocene ova dva.

Apsurd 4: Nenad Čanak, koji se ponosi "multietnišnošću" AP Vojvodine - što i jeste za ponos, i koji govori da svaka nacija u Vojvodini treba da sačuva svoju samobitnost - što svakako, nesporno i treba, u isto vreme na prostoru Bosne i Hercegovine i Crne Gore, radi na stapanju i asimiliciji srpskog naroda u nekakvu bosansku i i crnogorsku naciju! U isto vreme dok u Srbiji "prosipa" priču, da je Srbija nedopustivo centralizovana država pod patronatom Beograda, U BiH a na štetu Republike Srpske, govori kako je Bosna svojim decentralizovanin ustrojstvom nefunkcionalna, i kako treba da se centralizuje i unitarizuje pod patronatom Sarajeva!?

Apsurd 5, ujedno i najveći apsurd: Nenad Čanak, "navodni demokrata" koji sa prezirom i gnušanjem odbacuje sve tekovine komunizna, kao "sveto pismo" svog političkog delovanja, kao "svetu kravu" preko čijeg puta nikad nije prešao, ima u uzima Ustav SFRJ iz 1974., odnosno sve definicije i sva načela tog Ustava, iako je pomenuti akt donet: od strane komunističkog režima, u jednpartijskoj državi, i to dekretom, bez referenduma i bez izražene volje naroda!!! Ironija na ironijama! Jedini Ustav koji "demokrata" Čanak odbacuje, je aktuelni Ustav Srbije iz 2006. zapravo jedini naš Ustav koji je donet i usvojen demokratskim putem, narodnim glasanjem na referendumu!?

Ipak, davno je "prohujalo sa vihorom", neke su godine "pojeli skakavci", a "divlje svinje" ko zna kuda su pošle". Drugim rečima: nekadašnji muzičar, Nenad Čanak, je u političkom smislu odsvirao svoje. Gotovo je Nenade! Niko te ne zarezuje, provaljen si, pročitan, kompromitovan, a i "peta kolona" kojom si nekada hteo da povedeš ovaj narod više ne postoji! "The end"! To je jasno svima, a toga je svestan i Čanak i zato se na kraju svog političkom batrganja (da ne kažem kurobrecanja), poput političke prostitutke nudi svakom ko želi da mu ukaže bar malo pažnje - makar to bio i Milo Đukanović, isti onaj Milo koji je 90-ih govorio kako je ponosan na svoje srpsko poreklo i kako će rat u Jugoslaviji iskoristiti da "ustašama i balijama" (Milove reči) vrati "milo za drago". Onaj Milo, koji je svoje više desetina miliona evra vredno bogatstvo stekao pošteno obavljajući dobro plaćen posao predsednika ili premijera Crne Gore?! No, postoji jedna retko pominjana izreka koja glasi: "Jadno je prase tek kada ode na kilo"! Baš zato su u Srednjem veku iz poštovanja prema životinji, vladarima služili prasiće isključivo u komadu sa sve jabukom u ustima. Nenad Čanak, svestan poraza i svog i svoje ideologije, svoju političku svinjariju dobrih desetak godina unazad, sam uveliko nudi na kilo svakom ko iz nekog razloga još nije gadljiv na njegovu političku mast... I ode Nenad sam... Kod Vučića u gradsku vlast u Novom Sadu. Na jutarnje programe i na Vučićevim i na opozicionim medijima, iako ga i jedni i drugi koriste kao "vašarsku mečku". Ode Nenad, s vremena na vreme i pred američku ambasadu kako bi ušićario još neku donaciju, a u Crnu Goru na Cetinje, u kolonu bundžija, Nenad je otišao u potrazi za repom... Ipak, na njegovu žalost, nisu ga na vreme obavestili: I oni tamo su "bez repa"!

DA LI JE USTOLIČENjE MORALA DA SE ODRŽVI NA CETINjU?

Jeste! Ako postoji vekovna praksa da mitropolit crnogorsko-primorski bude ustoličen baš tu, baš na tom mestu - u manastiru Svetog Petra Cetinskog, zašto bi se onda ta praksa u 21. veku  - u stoleću "bar na papiru" zagarantovanih ljudskih, manjinskih, verskih i svakih drugih prava, menjala? Zašto i zbog koga? Na kraju krajeva: Da li je Crna Gora pravna i sekularna država? Da li sekularizam garantuje državno ne mešanje u verske obrede i autonomnost u skladu sa zakonom svih verskih zajednica? Da li Crna Gora, u državotvornom smislu, kao "pravno biće", svojim ustavom garantuje svakom svom građaninu slobodno ispovedanje vere, odnosno, da li svim verskim zajednicama kao pravnim subjektima, garantuje pravo na imovinu i na slobodno i neometano korišćenje iste? Ako je sve navedeno tačno, i ako sve navedeno proizilazi i iz Ustava Crne Gore i iz međnarodnog prava, a pogotovo iz međunarodnih konvencija koje se tiču zaštite građanskih, manjinskih i verskih prava i sloboda, a koje je Crna Gora ratifikovala i implementirala u svoje domaće zakonodavstvo, postavlja se pitanje: Zašto je danas u 21. veku, problem ono što nije bio problem par vekova unazad za vreme ropstva pod Turcima, ili par decenija unazad za vreme vladavine "crvene" ideologije, koja veru čak nije ni priznavala kao relevantan i uopšte postojeći društveni faktor? Odgovor je prost... I odgovor glasi: Srbi! Srbi, srpski jezik i bilo kakvo nastojanje Srba da sačuvaju svoje jedinstvo, svoju tradiciju i svoju nacionalnu celovitost!

Naravno, možemo da otvorimo i temu o tome: Da li SPC i sve druge verske organizacije, uvek, baš uvek, funcionišu u skladu sa verskim načelima? "Krivo sedi, pravo govori", kaže naš narod. Objektivno, vozni park većine sveštenstva bi često moga da bude skromniji. Objektivno, mešanje mantije u politiku, bi moralo da bude ređe i sa više takta. Objektivno, kao što je obred ustoličenja besplatan čin, tako bi morao da bude i obred krštenja! Zašto je potrebno platiti aranžman kao kod odlaska na letovanje, da bi ste dobili potvrdu da ste pravoslavac? Ipak, u poređenju sa Milom, Čankom, i ostalom zabludelom sabraćom u njihovoj koloni, Joanikije i Porfirije, jesu tog dana izgledali kao da se sam Bog spustio na zemlju! Simbolike radi, zbog zategnute situacije, tog 5. septembra, patrijarh i mitropolit na Cetinje i jesu došli s neba... Simbolike radi, a simbolika je čudo!

Komentari

Komentari