Normalna zemlja: „obrazovanje sve skuplje, a plate roditelja sve manje“…
Foto: 
thepeachpeddler

Normalna zemlja: „obrazovanje sve skuplje, a plate roditelja sve manje“…

Srbija je gladna. Srbija je željna pravde. Srbija je ponižena.

Srbija je gladna, jer se sa prosečnom platom ne mogu platiti sve dažbine i prehraniti se (Prosečna potrošačka korpa, prema podacima Ministarstva poljoprivrede i trgovine koji su objavljeni krajem decembra, iznosila je 55.657,79 dinara za mesec septembar 2011. godine. Kako je, takođe u devetom mesecu protekle godine prosečna zarada bez poreza i doprinosa u Srbiji vredela 38.763 dinara, za pokriće prosečne potrošačke korpe bilo je potrebno 1,44 prosečnih zarada – tekst objavljen u Politici 08.10.2014 - http://www.politika.rs/rubrike/potrosac/Sta-sadrzi-potrosacka-korpa.lt.html). A premijer na određeno vreme kaže da je Srbija normalna zemlja.

Srbija je željna pravde, a prvenstveno socijalne pravde (Predsednica asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata, Ranka Savić ocenila je da u Srbiji nema socijalne pravde. Prema njenim rečima, u Srbiji ima 2 miliona građana koji žive teško, a njih 30.000 se hrani u Narodnim kuhinjama. ASNS navodi da 650.000 radnika neredovno prima zarade, 1.000.000 je nezaposleno, a i da je 400.000 u poslednjih 5 godina ostalo bezposla. Savić je podsetila da socijalna pravda u svojoj suštini podrazumeva da svi ljudi imaju uslove da žive dostojanstveno - http://www.rtv.rs/sr_ci/drustvo/socijalna-pravda:-deset-odsto-stanovnika-ispod-granice-siromastva_372000.html). A premijer na određeno vreme kaže da je Srbija normalna zemlja.

Srbija je ponižena. Preko 5.000 naoružanih pripadnika žandarmerije, po naređenju premijera na određeno vreme, da bi se ispunio jedan od uslova pristupa EU, čuvalo je i sačuvalo ne-hetero orijentisanu grupu. Ovde nije u pitanju pravo ili ne, sloboda izražavanja ili ne, već  način i pristup. A način na koji je sve urađeno ponižava većinu građana Srbije. U predizbornoj kampanji, kako se to radi u pravim „normalnim zemljama“, ka kojima se sunovraćujemo iz dana u dan, pitanje održavanja pomenute parade nije najavljeno. A laž nije samo kada se krivotvori istina, već kada se ista i prećuti. Sa druge strane, svi domaći i strani dušebrižnici koji vole da šetaju, imaju za isto razloga i ove nedelje.  Za to vreme, hiljade studenata je izašlo na ulice Beograda, Novog Sada... Bez podrške čelnika opozije, stranih ambasadora i zastupnika EU. Studenti, između ostalog,  traže:

- Prekid naplaćivanja prijavljivanja godine studentima sa preko 60 bodova

- Vraćanje budžetski finansirane produžene godine za sve studente koji su na budžetu upisali četvrtu godinu.

Najinteresantnije u večitoj studentskoj priči, za mene je, zašto nema Kirbija I Davenporta da srpskim studentima pruže podršku na protestu na kome su se mogli videti transparenti na kojima je pisalo: „Kad nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost“, „Koga lažete“ i „Zašto opet mi“? Zar njihova prava nisu ugrožena? Zar donete odluke bez prisustva studentskih predstavnika ne zavređuju pažnju njihovih malenkosti, jer „Ne može da se donosi zakon ako se ne pita 240.000 studenata“, rekao je Jeremić, predsednik studentske konferencije univerziteta Srbije i dodao da Ministarstvo prosvete svojim izjavama pokušava da razjedini studente? I zbog toga je Srbija ponižena.Zbog tih stranaca koji nam kroje kapu kao u doba kolonijalizma.Zato što nas smatraju za crvenokožce (usput, moja duboka naklonost autohtonim Amerikancima koji su žrtve anglo-saksonskog genocida). A premijer na određeno vreme kaže da je Srbija normalna zemlja.

A bila bi normalna, ne kada bi se slepo prepisivali zakoni koje birokrate u Briselu (o čijim mesečnim platama od 30.000 do 40,000€ ćemo drugi put pisati) nameću, svima koji su se našli u EU košu (sve EU države su podeljene na skoro 50-50% za i protiv EU. Oni  Za čine, bar za sada, tek malu većinu koja je prevagnula) , pa i onima koji  bi da uđu u nju, već kada bi se principijelno i sasvim prihvatljivo tekovine socijalnih borbi i pravnog napretka prilagodile sredini, ovog puta Srbiji, koja sa svojim vekovnim nasleđem potčinjenosti (Otomansko carstvo, komunizam) mora da počne ispočetka.

A početi ispočetka podrazumeva, kako je vrlo lepo preneo Marko Janković:

Možemo, na primer da naučimo i od Japana. Ili od bilo koga drugog ,čiji cilj nije potčinjavanje i eksploatisanje. Koliko stvari može da se učini da život običnog čoveka u Srbiji bude olakšan.

I te, na izgled male stvari, ali od dalekosežnog značaja ne zahtevaju strane kredite i ulaganja, monopolističke stavove, i što je najvažnije potčinjenost drugima. Ta promena svesti, za svačije bolje sutra učinila bi da Srbija uistinu postane normalna zemlja. Možda bi se tada pojavio drugi problem. Kaže mi ortak: „Ih što bi bilo dosadno da svi rade, da se radna mesta dobijaju po stručnosti, da se od plata živi, putuje, stvara i podiže porodica, da plate ležu redovno na račun svakok poslednjeg dana u mesecu, da ne moraš da budeš član niti jedne stranke ... “ Ali, o tom potom!

1. Japanska deca svakog dana zajedno sa učiteljima čiste svoju školu, kako bi se naučili da poštuju čistoću, ali i rad.

2. Prosečno kašnjenje vozova u Japanu je 7 sekundi godišnje. Vreme se poštuje!

3. Radnici koji vode računa o higijeni se u Japanu zovu "inženjeri zdravlja" i veoma su dobro plaćeni.

4. Japan praktično nema prirodne resurse, svake godine ga pogađa na stotine zemljotresa, ali je i pored toga druga ekonomija sveta.

5. Hirošimi je bilo potrebno samo 10 godina da se oporavi posle atomske bombe.

6. U Japanu se mobilni telefoni ne koriste u gradskom prevozu, restoranima i javnim mestima, zato što to uznemirava druge ljude.

7. Đaci od prvog do šestog razreda u školi uče etiku u odnosu prema drugim ljudima.

8. Iako Japanci spadaju među najbogatije ljude na svetu skoro nikada nemaju kućne pomoćnice ili dadilje. Roditelji se uvek sami brinu o deci.

9. Deca u mlađim razredima nemaju ocene. Cilj obrazovanja je pre svega građenjezdraveličnosti.

10. U restoranima ćete videti ljude koji jedu tačno onoliko koliko im je potrebno. Hrana se nikada ne baca.

11. Svako ko ima psa mora da nosi kesice i počisti za svojim ljubimcem. Čistoća je deo japanske etike.

12. Posle obroka u školi deca uvek peru zube!

13. Deca u školama imaju pauzu za ručak od pola sata,iako mogu da završe obrok za mnogo manje vremena. Važno je da se jede na miru, smatraju u Japanu.

A premijer na određeno vreme kaže da je Srbija normalna zemlja.

Dragan Pajović

Komentari

Komentari