Foto: 
autor nepoznat

Novine za potpalu i smrt nezavisnog novinarstva

Štampa - pisani medij koji služi za obaveštavanje i reklamiraje (manipulisanje podacima, senzaciju, blaćenje, osvajanje, porobljavanje). Moćna mašina koja svaku sitaciju u kojoj nalazi iole značaja stavlja pod lupu javnosti, ali ne više objektivno, već isključivo samovoljno u zavisnosti odakle vetar duva.

Nije ideja štampe oduvek bila ovakva. Manipulacija svešću čoveka počinje tek razvojem blokova, sever - istok, Ameri - Ruje. Svest o moći ovog medija imao je u vidu i Adolf, ali ograničen tehnologijom, služio se lecima da odšatampa nepostojeće pobede i uplaši narod već spreman da se pokori. Dakle, štampa ide kao prethodnica vojsci, mada danas više ne mora da apeluje na vojno mešanje, sposobna je da sama od događaja razvije priču, povede rat, pobedi i porobi, a da se ni jedan metak ne ispali u celom procesu.

Poslednjih dvadesetak godina u Srbiji se gubi svaka ideja o objektivnom novinarstvu. Sva štampa je žuta, tabloidna, vrišti i urliče parolnim naslovima i senzacionalističkim stilom, naravno, uz obaveznu skandal fotografiju.

I iščitavanjem iste, čovek počne da gubi kontrolu nad sopstveni vrednostima. Više nema izbora, nema drugih novina, onih normalnih za komparaciju. Sve se žuti i sve je u službi nečega nekoga.

E, ovo smatram totalnim porazim štampane reči.

Reče jedan "ekspert" na velikom ekranu za izbezumljivanje, da se novinari koji obaveštavaju sa skupova i protesta koji nisu valdini, tj nisu skupovi stranke na vlasti, ne mogu nazivati nezavisnim novinarima (čitaj objektivnim)! Ova rečenica koje je ispraćena odlično i na svim medijima, što pisanim, što elektronskim i baš ona podvlači smrt novinarstva, ona je preteći omen, ona je objava rata svakom ko ne govori kako mu se kaže. Još gore, ona je prokazala jednu ideju koja je gora od fašizma - sve što nije kako stranka kaže, nije podobno i treba ga saseći. Odnosi se na sve ljude i sve dobi, mlade, stare i nas u punoj snazi, a nije pisani zakon, pisani će tek da dođe kada se ideja uvreži u narodu. Sadašnji velmoža je već jednom probao da proturi ovu ideju. Onda kada je devedesetih, kao ministar informisanja (onaj radikalni), provukao zakon o verbalnom deliktu.

Štampa zamire, smenjuje je naslov i slika, smenjuju je kratke rečenice zgodne za pamćenje. Smenjuju je elektronski mediji, brži, dostupniji. Za sada, kroz net informacije teku stihijski, ali samo su dani u pitanju kada će ih procediti i branama i odvodima skrenuti sa krajnjeg korisnika - nas tragaoce za onim između napisanog.

U svakom slučaju, predviđam smrt papirnog, štampanog ispiranja mozga, sada je tehnologija um dovela do potpunog stanja zavisnosti, spreman je na direktno točenje u sivu masu. Ko preživi (čitaj ostane pri čistoj svesti i zdravoj pameti) jadna mu majka, posmatraće kvazi realnost, a živeće svoju, bednu, usamljenu, depresivnu istinu.

Komentari

Komentari