
Od 3 prsta u vazduhu, do srednjeg prsta u mozak
Dva i po meseca posle novosadske tragedije, 60-i-kusur dana posle studentskog bunta i više nedelja posle žalosnog praćakanja („to bivša vlast“, „ne, ništa nadstrešnica“, „na, evo, kredit“, „ma, zahtevi ispunjeni“...) – Imperija uzvraća udarac!
Veliki Imperator je skapirao da on ima tenkove, Kobre, medijski monopol i podršku Zapada, da studenti imaju samo volju (a ne Vođu), da vreme radi za one čija guzica greje fotelje, nikako za one koji „greju stolicu“ da bi položili ispit.
Zato je, umesto da vrati narodu uzurpiranu svemoć, rešio da resetuje svoju Igr(ic)u prestola na 90-e. Na „(kontra)miting podrške“, autobuse krcate ucenjenom rajom, uz pažljivo izabranu scenografiju (kakav, bre, Novi Sad, Palmingrad!) i bunga-bunga žurku sa sledbenicima. S tim što se sada sledbenici zovu lojalisti. I što se umesto loja koristi vazelin.
U normalnoj državi (tipa Irska, Grčka, Češka, Danska…) smrt 15 ljudi zbog rušenja nekog građevinskog objekta bi izazvala momentalne poteze pravosudnih organa, osumnjičeni bi bili stavljeni u pritvor, istražni postupak odmah pokrenut, a jedina reakcija vrha vlasti bila bi izjava saučešća porodicama preminulih i, eventualno, proglašavanje dana žalosti.
U nenormalnog državi koja na grbu ima 4 ocila (a na grbači hiljade ljigavih parazita) sve je svedeno na TV performans. Na nekakav Imaginarijum (ili se to opet zove Farma?) gde se fizička ljubav (a pogotovu ljubav prema vlasti) svodi na gorepomenutu bunga-orgiju. Autobuslijama u Jagodini, uz sendvič nisu servirane jagode, njima je Apsolutni Vlasnik Srbije surduknuo bananu.
Jer, kako objasniti to da umesto podrške Partiji koju je stvorio i koja nas 12 godina vodi u boljitak, zlatno doba i svetlu budućnost, On naprasno uvodi nekakav novi Pokret? Šta, umesto SNS-a, sada hoće „Pokret za narod i državu“? Pre godinu dana to se zvalo „Pokret za državu (ili beše Srbiju?)“ Sada, šta? Ispada da će novi Pokret biti samo još jedno mrdanje guzicom Velikog Vođe da bi se zadovoljili voajeri Hepinka!
Uvlačenje naroda u naziv (samo da bi se poništio gubitak u narodnoj podršci) pokazuje da je rušenje nadstrešnice u Novom Sadu ozbiljno narušilo stabilnost celokupne Vazelinske piramide. Jer između normalnih, gorepobrojanih država (gde jedni ljigavi političari smenjuju druge) ovde je koncept vladarske nesmenjivosti zamenio Ustav.
Francuska giljotina je (pre više od dva veka) razdvojila krunisane glave od bezgrešnosti. Danas i ovde, partijski feudalni vazali, putem „Njegovom, neizmernom milošću, dodeljenih“ (im) medija, obnavljaju srednjevekovnu oproštajnicu od grehova! Svako sogrešenije ugrađivanja (od Njega postavljenih!) muljatora u kineske investicije i kredite, svaki masovni uzgoj kanabisa i patriotskog dilovanja heroina (a, bogami, i heroja), svako partijsko zapošljavanje debila koji se ne razumeju u svoj posao (uključujući i kontrolu zbrzanih građevinskih radova radi „svečanog otvaranja“), dobiće na Pinku i Hepiju svoju „Ćoralicu“.
Tu će jadnicima, koji TV kanalizaciji više veruju nego sopstvenim očima, neko iz „Udbaškog okteta“ (Šešelj, Marić, Krle, Sarapa, Brka…) objasniti da su za sve naše nedaće (od Cara Lazara naovamo!) krivi neki strani… hm… gnjurci! Pogotovu, oni, zli, novinarski, koji su zaronili u septičku jamu partijskog poslušništva i koji odande vade dokaze o kriminalnoj raboti!
Kao, na primer, o onoj o partijskoj, vazelinskoj poslušnosti debila koja je dovela do fatalnog urušavanja dela stanice u Novom Sadu. Ili je u pitanju kineski fušeraj? Al, jbg, to, malo, žuto (i kiselo) je opet dovedeno od strane Njega, autoritarnog klona „brata Si-ja“! O tome, nažalost, ima bar 10 sati dokumentovanog ulizištva stranim investitorima u specijalnim obraćanjima!
Tri prsta u vazduhu su decenijama bila pokriće za svaku partijsku muljažu, za oslobađanje srpskih teritorija pod dedinjskim parketom i za njihovu patriotsku privatizaciju. Kanadski plaćenici (ma, nije „Cija, snajke…“, nego tetka!) su priznali da je donacija kapnula sa mrskog Zapada, a ne, kao kod Marića, iz Moskve!
Naš Veliki Vođa je, u svojoj, božanskoj svemoći, ‚‘ladno, mogao da, drugog dana posle tragedije, baci u ralje medija (i kontrolisanog pravosuđa!) nekog jadnika (tipa Vesić, Šarić, Brnabić…), plakne svoje krvave ruke, i uzdignutog čela uperi kažiprst u bajkovitu, svetlu budućnost. Umesto toga, on je isukao (krvavi!) srednji prst, i histerično, zakukao:
- Alo, moji verni hepinkerski voajeri, ovi studentski zahtevi za odgovornošću krivaca za pogibiju nedužnih građana su plod stranih službi!
- A vi, pametni, što imate indeks gde (jbg!) mora se uči… Evo krediti, eve vam ga, na, boljitak, samo nemo‘ da mi rušite 12 godina građenu piramidu moje apsolutne vlasti!
Upravo zbog takvih teza, ovaj tekst cvili za neizbežnim zaključkom:
Zašto naš „najbolji student Pravnog fakulteta“ (i samozvani „najbolji šahista“) nije sebi obezbedio opstanak na vlasti žrtvom potrošnih partijskih piona? Brn-brn, Ša-pičići… i ostali ljigavci, da ih baš ne imenujem...?
Odgovor na ovo pitanje zahteva debelu konsultaciju medicinske struke (odsek – psihijatrija!).
A jedini racionalni(?) odgovor koji ne bi bio plod spekulacija i nadrilekarskih dijagnoza glasi:
U pitanju je borba za goli opstanak! Jer ako knjiga zvana Apsolutna vlast spadne na tri slova dobija se – aps!
Autor Zoran Petković