Foto: 
Josu Sein

Oficir i premijerka

Živim za dan kada ću se probuditi u zemlji, u kojoj neću čuti rečenice: „Ana Brnabić - prva gej premijerka“ i „Vulin nije služio vojsku“. U moru stvari, koje bi nezadovoljni građani mogli da zamere sadašnjoj premijerki, te aktuelnom ministru odbrane podaci o seksualnosti ili vojnom pozivu su na samom dnu, ako se uopšte, realno gledano, i mogu uzimati u obzir.

Ana Brnabić je žena, kojoj je neko poverio priliku da obavi posao, za koji on trenutno nema vremena. I tačka. Ako bismo pošli od njenog ekspozea, rekli bismo da ima dobre, krajnje revolucionarne planove za buduću Srbiju. Onu, koja stanuje u  njenoj i glavama onih koji je podržavaju. Ana Brnabić želi da nas ubrza, digitalizuje i da nam ukine pečate. Želi da se bavimo obrazovanjem za 21.vek, da imamo e-upravu i e-državu. Da idemo u korak sa svetom, da budemo deo Evrope i evropske zajednice naroda. Da trčimo od tačke, na kojoj čučimo već neko vreme, i uletimo u neko novo razdoblje – ono, u kome je većina već odavno. Verujući da su namere Ane Brnabić iskrene, prihvatajući da su njene reference odlične, ipak moramo da sumnjamo – najpre, jer javnost je kritična masa, a potom i jer Brnabić do danas nije imala puno prilike da se zaista dokaže. Reč je o ženi skromnog politčkog iskustva, ali zadovoljavajuće biografije. No, reč je i o ženi, „skromnog“ seksualno opredeljenja. Reč je o ženi koja je lezbejka.
Koga za to briga?

To što je Staljin običavao da tokom seksa ne skida čizme, što je Hitler imao diskutabilnu potenicju, a Napoleon najmanji penis u istoriji državničkih (i državotvornih) polnih organa, to što neke države u svetu danas imaju gej premijera/premijerku, nije ni na koji način uticalo na to kako će u datom istorijskom trenutku građani tih država živeti. Zato, koga briga s kim i kako spava Ana Brnabić?
Ako ćete da je kritikujete, pitajte se zašto je dozvolila da je premijer-predsednik „autuje“, kako će se boriti za prava žena, socijalnih manjina, evropski put Srbije i najpre kako, dovraga, planira da u Srbiji ukine pečat.

Zaista – gej premijerka- je l to sve što se moglo smisliti?

Kao građanina zemlje, u kojoj je normalno da se o sposobnosti premijera sudi na osnovu sadržaja njegovog kreveta, a ne njegove biografije, zamsetala su mi njena personalna rešanja. Ne u pogledu emotivnog statusa, jer protiv toga nemam ništa, već u pogledu ministarskih resora, kojima će u narednom periodu rukovoditi. Na sve što sam već rekla, moram da dodam – Ana Brnabić je žena kojoj je Vulin ministar. I to vojni. Tu se, glede Ane Brnabić, i njenih ambicioznih planova priča završava. Ali, da se razumemo – to joj se ne prašta.

Imenovanje Vulina za ministra vojnog je šamar svakome ko je ikada obukao unifrmu, ali i svakome ko je u nju verovao. Sve i da ima kvalifikacije potrebne za taj resor, niko normalan ne može da mu oprosti rečenicu „A zar je trebalo da pustimo toplu vodu“, kada je govorio o razbijanju protesta protiv Miloševićevog režima, koje je, uz tenkove na ulicama, obeležilo i polivanje razularerene, pravdoljubive studentarije, vodenim topovima. Time je pokazao kako tretira građane i državu i šta je sve spreman da učini kako bi zadržao barem mrvice vlasti. Tog Vulina, naša nova premijerka postavila je za ministra. Tom Vulinu, čini se, danas je najveći problem to što nije služio vojsku.  Jer neko ko to nije obavio, nema pravo da bude ministar. Kao što i neko ko je gej, nema pravo da bude premijer.

Ako vam to zvuči užasno, odbojno i nepravedno, onda ste na dobroj strani. Jer, nije on jedini koji je preskočio vojsku. Ili, koga je vojska preskočila.

Ako vas ne zanima s kim spava Brnabićka, onda ste vi jedan od retkih Srba, koje ne zanima šta u krevetu radi njegov komšija.
Ako se pitate otkud Vulin u celoj priči, onda vi nemate problema.

Šteta što vas niko ništa ne pita. A i što je vojska odavno ukinuta. Baš kao što će uskoro pečat – ako izdrži Brnabićka.

Komentari

Komentari