Foto: 
autor nepoznat

Opančar agencija* javlja – Lokalni bimboje(i)

Htedoh da pišem o formiranju VIP kovid centra u Novom Sadu – izgradili novu kovid  bolnicu na Mišeluku, ali kubure sa osobljem. Oni koji su to do sada radili u okviru Kliničkog centra Vojvodine ostali tu i dalje i formirali posebno kovid odeljenje specijalizovano za lečenje  važnih ličnosti i njihovih bližnjih iz Novog Sada i šire – čak do Beograda, ako – nedaj bože, od te boljke obole. Time je konačno realizovana jedna ideja planirana još u vreme početka pandemije korona  virusa. Hteli su da takav centar otvore u hotelskom kompleksu Merkur u Vrnjačkoj banji – najpoznatijem hotelu najpoznatije banje u Srbiji. Direktor – razume se napredni, tog hotela je već bio počeo time da se diči, ali su ih žitelji banje demonstracijama sprečili u tome, jer bi to negativno uticalo na banjske posete od kojih većina od njih živi.

Dobro, ne mari ni ovo što gore rekoh, jer Novi Sad – nekadašnja Srpska Atina, kako su ga  nekada zbog njegove otmenosti zvali, po onome što se danas u njemu radi, se ne razlikuje od ostalih lokalnih stredina u Srbiji, bez obzira da li ih vode Vesić – Beograd, Cvetanović – Leskovac ili Vučević – Novi Sad. Prelazim na onog Čačaninu i njegovu SNS bratiju koji hoće automobilima na protestante, što ispade urgentnija tema.

Aleksandar Maksimović, zamenik predsednika Skupštine grada Čačka i član Glavnog odbora SNS, reče povodom subotnjih masovnih protesta po celoj zemlji, da postoji mnogo članova te stranke koji su spremni da automobilima ulete u masu i gaze protestante. E, o tom bimboju je ovde reč, pa da najpre podsetim šta se pod tim epitetom podrzumeva:

“Nemam pojma ni šta ta reč znači ni ko je bimboje. Čuo sam je letos od jednog šumadijskog seljaka – ni on nije znao da mi objasni šta to zapravo znači, ali mi se mnogo dopala. Otprilike označava čoveka, lepog zdravog i rumenog, što bi na selu rekli – da ga po jednom obrazu lupiš, drugi da pukne, koji vas vazda uveseljava i dan vam čini lepšim. – “El’ ti bio onaj bimboje”, tako je počela priča o tome sa pomenutim Šumadincem.

Nemam pojma ni zašto me Zoran Babić, visoki zvaničnik SNS-a, šef parlamentarne grupe te stranke u skupštini Srbije, podseća na bimboja – valjda zato što me njegovi nastupi uveseljavaju. Čim ga vidim, pa još i kad ga čujem, veselju nema kraja…”, rekoh svojevremeno u tekstu Bimboje (opancar.com).

 

Zorana Babića nema na političkoj sceni Srbije još od onog nerazjašnjenog nesrećnog slučaja na naplatnoj rampi u Doljevcu – ne verujem da njega i ovog Čačanina Aleksandra Maksimovića samo manija  gaženja ljudi povezuje,  ni njega ni injegovog tadašnjeg zamenika na pomenutoj funkciji, mlađanog i perspektivnog Aleksandra Jovičića koji poslednji mandat provede u pritvoru, sa dobrim izgledima da na kraju završi i u zatvoru, ali ne treba brinuti. SNS nam na toj funkciji uvek isporučuje prave kandidate, što je sklučaj i sa aktuelnim šefom Dr Aleksandrom Martinovićem i njegovim zamenikom Dr Vladimirom Orlićem, koji su odavno istakli svoje kandidature za to počasno zvanje.

Elem, da se vratim na Aleksandra Maksimovića. Ima nas u Čačku 10.000 članova SNS, reče pomenuti Aleksandar. Pretpostavljam da je na njih mislio kad reče – spremnih da automobilima ulete u masu i gaze protestante, a ne na onog mudžahedina koji pre par godina u Francuskoj ulete automobilom u gomilu ljudi, što je koliko se sećam zadnji slučaj te vrste u svetu – do ovog poslednjem kojim preti Aleksandar Maksimović.

Ko je mogao da veruje da ćemo tako brzo vapiti – Veljo, gde si. Kad si ti bio vlast u  Čačku, išli ste 2000. godine bagerom na oktobarske proteste u Beogradu, a ovi tvoji zemljaci hoće automobilom u ljude, da ne zaostanu za kolegama šapčanima koji bagerom idu na protestante. Dobro, kasnije si dozvoljavao samo kraduckanje, pa takav kakakav si bio nisi bio dobar ni ovim uznapredovanim, ni onima sa kojima si jurišao na Beograd.

Konkurencija je žestoka, stalno se udaljavam od junaka ove priče Aleksandra Maksimovića. Pretstavljaju ga na internetu kao lokalnog tajkuna. Sunce ti … što bi rekla ona dva zozona glumca na televiziji u reklami za kladionice – gde se taj bimboje obogati. Koja su to vremena došla. Kad sam se ja bavio poslom takvi nisu bili na ozbiljnim poslovima.

A pomenuti Aleksandar – ne onaj drugi Aleksandar, šef svih šefova, što objašnjava ulogu gumenih čekića na nedavnim protestima a ne kaže otkud zna da su ti čekići bili gumeni, ni na čijim glavama su ih testirali, demantuje da je  rekao ono što je rekao, poznatom floskulom – izvučeno iz konteksta i principom – valjda više  verujete meni nego svojim očima i tim vašim kamerama.  

 

*U mom selu ima jedan opančar.       

Što on pravi dobre opanke !

Obuješ ih, popenješ se na soliter

i skočiš sa desetog sprata,

ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

 

Dragiša Čolić

Komentari

Komentari