Foto: 
autor nepoznat

Opančar agencija javlja - Napredna metodologija REM i dr(užina).

REM (Retardirano Emancipovani Mislioci) su ovih dana objavili izveštaj svoje Službe za Nadzor i analizu o nadzoru pružalaca medijskih usluga tokom predizborne kampanje za predstojeće republičke, pokrajinske i lokalne izbore.

Izveštaj pokazuje i ukupno vreme emitovanja predizbornog programa stranaka u periodu od 11. do 15. maja 2020. godine, kod svih pružalaca medijskih usluga.

I, možete misliti, prema tom izveštaju, „Đilasov“ Savez za Srbiju“ (SZS) je sa svojim „ptredizbornim programom“ neizlaska na izbore, potukao Srpsku naprednu stranku (SNS), čiji predizborni program nosi naziv „Aleksandar Vučić – za našu decu“, pa se očekuje žestoka reakcija SNS-a na neravnopravne uslove koje ta stranka ima u tekućoj predizbornoj kampanji po pitanju dostupnosti medijima u odnosu na povlašćenu opoziciju, a naročito onu Đilasovu.

Za one koje je taj rezultat iznenadio i one koji smatraju da je u pitanju najobičnija manipulacija,  metodologiju REM-ove službe za nadzor i analizu, bliže je objasnio u dnevniku na tv N1 pretstavnik REM-a Slobodan Cvejić. Ukratko, analiza, čiji je predmet pretstavljanje izbornih programa političkih stranaka, se zasniva na jedino relevantnim podacima, a to su – na primer,  ako Pink u svojim emisijama predmetnog naziva kaže 99 puta da je Đilas lopov, onda se Đilasu piše 99 predstavljanja (svog) izbornog programa, a pritom kaže samo 9 puta da je Vučić najveći državnik u istoriji Srbije, to se Vučiću piše kao 9 predstavljanja izbornog programa svoje stranke SNS „Aleksandar Vučić – za našu decu“, što je je očigledno „najrelevantniji dokaz“ da je Vučić u posmatranom periodu medijski bio hendikepiran u odnosu na Đilasa – reče pomenuti Slobodan, na sred televizora i ostade živ.

Sada je na potezu ptremijer Ana Brnabić. Očekuje se da ona, po ugledu na nedavni autorski tekst u Vašington Postu, kojim je oštro demantovala izveštaj Fridom hausa da je demokratija u Srbiji ugrožena – suprotno tome prema narečenom tekstu AB, Srbija je zahvaljujući  Aleksandru Vučiću demokratski lider u regionu, te da sada iskoristi ovaj izveštaj „nezavisne državne kontrolne institucije“ REM i oštro demantuje Reportere bez granica koji su objavili da je je Srbija po pitanju medijskih sloboda pala na 93. mesto u svetu.

 

* * *

 

Nostalgija i jad – Sinoć gledam Kesića u „24 minuta“ i u jednnom od priloga onaj bamboje iz SNS-a, Vladimir Orlić, zamenik šefa poslaničke grupe SNS u Skupštini Srbije – zamenik onog

čuvenog Aleksandra Martinovića, koji se sa Marijanom Rističevićem, takođe narodnim poslanikom, bori za primat po broju izrečenih budalaština na zasedanjima ovog u normalnim državama najvišeg državnog organa. E taj Vladimir seiri nad podatkom REM-a o kome je gore bilo reči. Napadaju nas, kaže on, da im nisu dostupni mediji u izbornoj kampanji, a vidite ovaj podatak – Đilas 15%, a SNS 9%, ali neka nama to ne smeta, neka im, nea tako ostane i dalje ...

Ma ko je ova budala, rekoh sebi i ne bih lenj digoh se do komjutera da to vidim, jer još od ranije sam negde čuo da je on završio elektrotehnički fakultet, koji po mojim saznanjima još nije postao meta ovih instant akademaca – valjda se plaše ubiće ih struja, čak i da je tamo doktorirao i postao doktor elektrotehničkih nauka.

I, pokajah se odmah što to učinih, kad na istinomeru pročitah da je on doktor u oblasti komunikacija i medija, za to zadužen i u SNS-u, ali neka to – neka im ga, pročitah da je on i sve i svja na Čukarici i tu me uhvati nostalgija, a potom i jad – na mojoj Čukarici, gde sam se rodio, išao u osnovnu školu „Josif Pančić“, potom u XIII Beogradsku gimnaziju – filozofiju i logiku mi predavao Branko Pavlović koji je odatle otišao na čistu filozofiju i tamo postao jedan od tada naših poznatih filozofa, od koga sam za čitav život naučio šta je snobizam: Sećam se još i sada, upamtio sam za čitav život, predaje on nama na jednom času nešto o snobizmu. Vidi čovek, ne  ide to nama, ko da u tim godinama pamti nekakve filozofske definicije, pa reče: Hajde da probamo ovako – spremate se vi za pismeni iz matematike i naravno to vam ide kao ovo moje o snobizmu. Radio trešti iz susedne sobe i to počinje  užasno da vas nervira. Gasi taj radio razderete da vas svi čuju. Utrči majka u sobu i kaže – ali sine, to je Betoven! Vi se trgnete i kažete – Betoven! Jao što je divno! Pusti malo jače. Zbog Branka Pavlovića sam valjda čitao i Frojda, Ničea, Adlera, Šelbaha ... – „Dok razmišljaš kako na brdo stići, stigo bi do pola brda“ To mi je kasnije u životu postala i životna deviza.

Od Voje Ilića – zvao se isto kao onaj pesnik, predavao nam je srpski, sam naučio da čitam. Sećam se prvog časa, kad je ušao u razred rekao je – ja vas neću učiti gramatiku, to je vaš jezik i to ste valjda već savladali i koji će vam moje definicije o tome. Kupićete jednu svesku i na njoj napisati: Lepa misao - lepa rečenica. Kad naiđete na nešto lepo od pročitanog, zapišite, pa ćemo posle o tome razgoovarati ... Zbog njega sam dosta toga pročitao. Od Dostojevskog, na primer, ne znam da li je išta preostalo.

Nisam ni sport zanemarivao – staro igralište Čukaričkog, glavni ulaz preko puta škole „Josif Pančić“, tamo gde je sada ona cvećara, ograđeno daščanom ogradom, visine jedno dva i po metra. Preskakao sam tu ogradu, kao klinac, za manje od minuta, nisam propuštao ni jednu utakmicu Čukaričkog, kasnije sam i igrao u podmlatku, čak sam odigrao par utakmica i za prvi tim, sve dok nisam otišao na veslanje, preko puta na Adu, najpre u Grafičar, a onda su me izvrbovali za Partizan – iako sam od malih nogu navijao za Zvezdu.

Preko zime sam počeo da se bavim i skijanjem, opet u Čukaričkom, kasnije u Avali, dogurao i do srpske reprezentacije – tradiccionalni tromeči Srbija – Bosna  i Hercegovina – Makedonija, sa  Bugarskom – Vitoša ... ali je veslanje ostao moj glavni sport.

Tu su se desila i moja prva zaljubljivanja, sve su to lepe uspomene i sve je počelo tu na Banovom Brdu, odnosno Čukarici i ne dam da mi to neko prlja. Tamo su  mi na Topčiderskom groblju i roditelji sahranjeni. Odlazim tamo – sada me plaši srešću Vladimira Orlića, čoveka koji je kako piše završio Matematičku gimnaziju, elektrotehnički fakultet, potom i doktorat – i otišao da se bavi politikom kod Aleksandra Vučića! Doći će do reči, pitaću ga šta će on takav na mom Banovom Brdu.

Tuga i jad, pa da izađem iz toga, reći ću vam jedan vic:Pita Mujo Hasu – Šta bi ti voleo da budeš u drugom životu?

-Konj.- odgovori Haso.

-E, ne može dva puta isto.- kaže mu Mujo.

 

Dragiša Čolić, 31.05.2020.  

Komentari

Komentari