Foto: 
autor nepoznat

Opančar agencija javlja - O virusima i još koječemu

Korona virus je i dalje najaktuelnija tema – Ja naravno ne pretendujem da izveštavam o aktuelnim dešavanjima ove pošasti, sem da pođem od onog najvažnijeg - da je svetska zdrastvena organizacija 11. marta proglasila da je epidemiija korona virusa prerasla u pandemiju i da je centar pandemije sada u Evropi, dok se situacija u Kini, odalkle je sve krenulo, stišava - čak je stiglo i saopštenje da je tamo korona savladana.

Rekao bih da je osnovna karakteristika tretiranja ove bolesti kod nas – nepoverenje u institucije, što doduše nije nova pojava, ali je ovog puta još vidljivije došla do izražaja. U Hrvatskoj je, na primer, prvi slučaj zaraze otkriven 25. februara, da bi se danas, 14 marta, taj broj popeo na 37, dakle za 18 dana 37 slučajeva, što je nešto više od 2 slučaja dnevno, dok je u Srbiji prvi slučaj prijavljen 6. marta, da bi se do danas popeo na 41, dakle za 8 dana 41 slučaj, što je preko 5 slučajeva dnevno.

Da li je to samo slučaj ili u tome ima značaja i način kako su ove dve zemlje od samog izbijanja epidemije taj problem tretirale? U Hrvatskoj, o čemu smo uredno obaveštavani, nije primećeno da odbranbenu kampanju vode ni predsednik države, ni predsednik vlade, dok je kod nas upravo to bio slučaj. Najpre Predsednik, sa zdravstvenim stručnjacima u pozadini (na toj sesiji ministar zdravlja čak nije ni viđen) – u stilu, hajde i vi kažite nešto pametno, ako imate. A ljudi ko ljudi – od ozbiljnih do šaljivdžija, u čemu se naročito istakao doktor-pulmolog sa dečije hiruške klinike u Beogradu, koji je po inventivnosti premašio čak i samog Predsednika. A kad se videlo da vrag odnosi šalu, došlo je do promene – premijerka je u ulozi lidera zamenila predsednika, pri čemu niko ne sumnja da onaj prethodni i dalje ne odlučuje o svemu. Zašto je to tako, najmanje smo mi građani krivi. Karakteriističan je u tom smislu odgovor koji je premijerka, pre te “smene” dala. Na pitanje novinara da li se predviđa primena nekih strožijih mera, odgovorila je da će sutra ujutro o tome razgovarati sa Predsednikom!

Stiče se utisak da je u početku važnije bilo ne remetiti tek započetu izbornu kammpanju, a tek kad se videlo da epidemija uzima maha, doneta je odluka o privremenom – do početka aprila, obustavljanju kampanje, iako je svima jasno, pa valjda i njima, da se do tog dana ništa značajno tu neće promeniti, pa je uzgred blago pomenuto da će možda doći i do kraćeg pomeranja izbora. Bilo kako bilo, to može da ugrozi onaaj zacrtani rezultat od preko 48% osvojenih glasova, jer teško da išta može da zameni one penzionerrske ekskurzije autobusima po zemlji, sa sve besplatnim sendvičima. Svesna toga, Vlada saopštava odluku o pomoći penzionerima od po 4.000 dinara – dovoljno da ublaži tugu za druženjem i za po koji senddvič.

Ništa bolja situacija nije ni po konkretnim pitanjima. Na pitanje, da li raspolažemo sa dovoljnim brojem respiratora (veštačkih pluća neophodnih za teže slučajeve oboljenja), najpre je dat lakonski odgovor da toga imamo dovoljno, da bi na konkretno pitanje o broju respiratora (u vreme onih “žutih” bilo ih je 350), ministar zdravlja odgovorio da će se na to pitanje odgovor dati do kraja dana. A na kraju dana sa odgovorom se pojavio lično ON – Imamo 1008 respiratora, a zašto vam to nismo rekli odmah, ja sam kriv – hteo sam da predstavim kod zemalja koje to proizvode da ih mi nemamo kako bi ih privoleo da i nama nešto od toga prodaju, ali oni sad neće, čuvaju to za sebe. Eto, opet smo mu pokvarili posao.

Za pametne ljude ovaj odgovor je katastrofa – pa zar to saopštenje nije mogao da da neko drugi, nego baš ON. Malo je što mu niko u zemlji ovde ništa ne veruje, a evo sad je javno priznao da obmanjuje i one u inostranstvu. Zar te respiratore nismo mogli u tihu da nabavljamo i ranije, ako ne i  pre, ono bar kad se videlo da ovo zlo u Kini prerasta u epidemiju. I gde je još neko video da kupovinu robe u inostranstvu obavlja predsednik države lično. To može samo da znači da je situacija sa brojem respiratora katastrofalna, pa se eto predsednik države lično uključuje da reši problem u razgovorima sa svojim kolegama predsednicima iz drugih država. A ako je tako, zar moramo i Kurti i Murti po svetu da delimo donacije i da skrljamo u rekonstrukciju Palilulske pijace u Beogradu 1,3 milijarde dinara – onaj “svemirski brod” na koji naletite kad iz Takovske ulice skrenete u ulicu Ilije Garašanina, može da se dopadne samo Vesiću. Koliko bi tek bio oduševljen da je to čudo podigao u svom selu nadomak Kruševca, gde je nekad bio milicioner pozornik. Zar te pare njegov navodno pretpostavljeni, zvaniično gradonačelnik Beograda, Dr Zoran Radojčić nije mogao da uloži, na primer, u rekonstrukciju i opremanje dečije hiruške klinike u Beogradu, gde rade i on i onaj gore pominjani doktor šalivdžija.   

Ništa bolja situacija nije ni po pitanju da li uvedene mere treba da uključe i obustava nastave u školama i na fakultetima – sa pozivom na struku, političari kažu ne, jer navodno ovaj virus ne pogađa mlađu populaciju. Citiraju se delovi izjave poznatog epidemiologa Predraga Kona, očigledno istrgnutih iz konteksta, iz kojih proizilazi da je i on protiv odluke o zatvaranju škola, a on čovek objašnjava – i čak preti ostavkom, da je on za zatvaranje škola do kraja školske godine, a protiv zatvaranja škola samo na dve nedelje, jer bi se deca vratila na nastavu kad epidemija korone bude na vrhuncu. Suprotno tome, neke druge zemlje – Hrvatska i Francuska, na primer, ne misle tako. Treba li da čekamo da i deca počnu da  poboljevaju, da bismo se uverili u suprotno. Ali odluka je odluka – saopštava strogo Ministar prosvete i oni direktori koji tu odluku ne budu poštovali, biće pozvani na odgovornost. A takvih direktora, pritisnutih i odlukama roditelja koji videvši šta se sve dešava i kako se radi, ne puštaju svoju decu u školu, je sve više, tako da i tamo gde zvanično ima  nastave, nema više od pola učenika. Sa druge strane, stiže vest da od ponedeljka privatna škola Ruđer Bošković, čiji je vlasnik Ministar prosvete, u ponedeljak prelazi na digitalnu nastavu od kuće. Na pitanje novinara, da li će Ministar Šarćević pozvati i sebe na odgovornost, Ministar zdravlja odgovara da on ne može da veruje u to i da su mu pre deset minuta javili da to nije tačno. Zvanično saopštenje o tome nije dato, a Ministar Šarčević ćuti i to ne demantuje.

Jednostavno, stiče se utisak da i oni koji bi osetili da su kompetentni i vlasni da preduzmu neke stvari, ništa ne smeju da urade dok ne pitaju Nekoga – Šta mislite , koga?

Virus korone će, sa manje ili više žrtava, jednog dana proći. Ali u nama postoji neki teži virus koga se ne možemo osloboditi – ništa nam nije al’ leka nam nema.            

 

Dragiša Čolić, 14.03.2020.

Komentari

Komentari