Foto: 
autor nepoznat

Opančar agencija* javlja: Slučaj Drobnjak – paradigma srpske napredne kadrovske politike

KRIK - Mreža za istraživanje kriminala i korupcije, je otkrila da Zoran Drobnjak, direktor javnog (državnog – dakle našeg) preduzeća Putevi Srbije (suprotno svim propisima ove zemlje – 11 godina u statusu v.d. direktora tog preduzeća), na tajnom računu u Švajcarskoj ima 500.000 švajcarskih franaka.

Novinari ko novinari, vole svašta da pitaju, pa iskoristili svečani trenutak početka radova na izgradnji saobraćajnice Sremska Rača – Kuzmin, koji je svojim prisustvom uveličao predsednik Srbije Aleksandar Vučić sa svojim prvim saradnicima kad su takvi radovi u pitanju – Zoran Drobnjak, Toma Mona i dr., da Drobnjaka pitaju o tim parama.

Kao i obično u takvim situacijama najpre Predsednik uzima reč – Drbnjak je tu, evo vam ga, on će  odgovoriti na sva vaša pitanja ... Naravno da će i tužilaštvo ispitati taj slučaj ... I sve bi dotle bilo u redu da se Predsednik nije okrenuo prema Drobnjaku i upitao ga – Iz kog vremena potiču te pare, 2006. ili 2008, ko je tada bio na vlasti ... Dobro nije ni važno ... 

Važno je i to Predsedniče, kako da nije važno, ali važno je i to kako vi nepogrešivo birate takve za svoje saradnike. Ne bih da nabrajam, pomenuću ovde samo one najkrupnije – Mlađana Dinkića, čoveka koji je u ono vreme, kako vi i vaši, kad god vam zatreba, sarkastično označavate taj period, bio neprikosnoveni kreator svih ekonomskih, a posebno finansijskih i bankarskih tokova. Sećate se, bili ste tada u opoziciji, Dinkić vam je bio omiljena tema – čak ste se, na sred televizora, i slikali sa robijaškim dresom Mlađana Dinkića, kao uhapsićete ga, čim dođete  na vlast. Došli ste na vlast, niste ga uhapsili – uzeli ste ga za svog glavnog saradnika za te iste poslove, ali ste ga pod pritiskom javnosti sklonili u senku – savetnik za poslove sa Bliskim istokom (valjda njegovom zaslugom potiču i neki od potonjih ključnih poslova ove vlasti – JAT-ETIHAD, Beograd na vodi i ko zna šta još ... na primer, nikad razjašnjeni poslovi oko otkupa zemljišta po Vojvodini, koje je svojevremeno pominjala Jelisaveta Vasilić, tadašnji član Saveta za borbu protiv korupcije. Niste tada bili toliko jaki kao sada, inače bi jednostavno rekli ono potonje – Nedam Dinkića!

Ili, da pomenem ovde još samo Sinišu Malog – današnjeg Ministra finansija, dakle vašeg najvažnijeg saradnika, koji je u ono vreme bio glavni čovek za privatizaciju – iz tog perioda potiču i one „24 sporne privatizacije“, koje vam i danas spočitava čak i Evropska  unija. Šta je problem, zašto se to ne rešava – nije valjda da je to vredno našeg puta ka Evropskoj uniji, kamo smo se navodno uputili, ali tamo kod ovakve vlasti nikad stići nećemo.     

No da se vratim na Drobnjaka, koji je u poređenju sa pomenutim likovima obična jahara, pa ga valjda zato i predajete novinarima. A on, Drobnjak; kad mu Predsednik dade reč, reče:

„Pa ja to nisam znao, ja to nisam znao, ja to nisam znao, a to je bilo 2007. godine, ja tad sam radio u preduzeću Puteva Beograd, a taj račun je posle vraćen u 2009 godinu. To nije moj novac bio, meni je samo dato ovlašćenje, to nije moj novac bio, taj novac je bio od mog rođaka Radovana Marinkovića koji je to i izjavio Kriku.“

I eto, doznaki smo od gospodina Drobnjaaka i neke korisne informacije. Ako imate neki novac sa kojim ne znate šta ćete, ništa jednostavnije – navratite u Švajcarsku, odete u banku, Dobar dan – Dobar dan, moj rođak S.S. ima neki novac sa kojim ne zna šta će, pa bi bi hteo da ga stavi u vašu banku, na moje ime ... – Može! Pozdravite rođaka.

I taj novac, neka sića, pola miliona franaka, leži u švajcarskoj banci još od 2007. godine, pa su na mjega zaboravili i Drobnjak i njegov rođak, tako da za njega nisu ni znali, nisu  znali, nisu znali ...

U svakom slučaju i tužilaštvo će se pozabaviti tim slučajem – tako je rekao Predsednik, ali za očekivati je da će i oni imati razumevanja za ovako argumentovano objašnjenje Zorana Drobnjaka, v.d. direktora javnog (državnog – dakle našeg) preduzeća Putevi Srbije, punih 11 godina, taman koliko je  i ove vlasti.

A što se naše vlasti tiče, on je već gotov kadar – još iz one vlasti, ispunjava i onaj uslov odanosti o kome sam govorio u prethodnom tekstu „Zajedno možemo sve“, a i iskusan je – zna kako se te stvari rade.

 

* * *

      

Kako javlja Glas javnnosti od 02.03.2022 godine, neki zaludni ruski haker nije imao šta da radi, pa hakovao račune stranih državljana kod ruskih banaka i otkrio da „guvernerka Narodne banke Srbije ima na tajnom računu u ruskim bankama čak 297 miliona dolara”. Jorgovanka Tabaković je, prema tom tekstu, na čelu ove liste – bogatija je od mnogih uglednih ličnosti Evrope, tako na primer i od naslednika Angela Merkel, Olafa Šolca, koji na tom tajnom računu ima svega nekih tričavih 2 miliona dolara.

 Usledila je munjevita reakcija Narodne Banke Srbije (NBS) koja je to naravno demantovala, čak je o tome obavešteno i javno tužilaštvo ... Razlozi kojima je NBS demantovala tu informaciju nisu objavljeni, pa se pretpostavlja da su to bili oni standardni –lažu dušo!

 Kako je poznato, iste argumente kao razloge demantija svojevremeno su navodili i Miloševići. Epilog je poznat – to im je kasnije omogućilo da u Rusiji žive kao uvaženi građani, Mirjana Marković do svoje smrti, a sin im Marko, vaaljda i danas. 

Niko ne tvrdi da su to samo Jorgovankine pare. Bilo bi strašno da je tako – koje bi onda  bile relacije za one iznad nje! Pretpostavlja se da su to „njihove“ pare. Poznata je stvar da mnogi od onih kojima je to omogućeno deo „svojih“ para, doniraju i drugima, uključujući i SNS kao političku stranku. Zar neko veruje da onaj paor Dušan Bajatović platu od nekih dvadesetak hiljada eura mesečno kojiu godinama prima, zadržava samo za sebe.

Elem, ekonomski tigar ima i stranku koja odgovara tom renomeu, a ako je tako ne treba škrtariti, pogotovu ne sada pred izbore, pa tako – Penzionerima u Nišu paketi sa hranom i flajerima Srpske Napredne stranke.

A penzioneri, kao i ona većina građana koja za sve to glasa, trlja ruke – Mašala! I sve tako dok mečka ne  zaigra i ispred njihovih vrata – Rio Tinto i mnoge druge ekološke akcije, samo kao primer.  

 

*U mom selu ima jedan opančar.      

Što on pravi dobre opanke !

Obuješ ih, popenješ se na soliter

i skočiš sa desetog sprata,

ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

 

Dragiša Čolić

Komentari

Komentari