Foto: 
autor nepoznat

Opančar agencija javlja - Svi Napoleonovi ljudi

Orvel među nama ili Svi Napoleonovi ljudi – Gde smo ono stali... Da, kod gospodina Bendžamina, koga briljantno igra Aleksandar Martinović.  "On mi je jedan od najobrazovanijih ljudi na farmi", kaže Napoleon. "Znamo se još iz radikalskih dana. Večiti je kandidat svega i svačega, ali nikad da mu se želje ostvare, pa je red da mu se za tu vernost odužim."

"Kad smo Stari Major Toma i ja otišli iz Radikala, on je jedno vreme bio čak i zamenik potredsednika Gospodina Džonsa – opravdano odsutnog u Haškom tribunalu, pa se sa te funkcije nadao da će na potpredsedničkim izborima 2012, biti i predsednički kandidat Srpske Radikalne stranke, ali je Gospodin Džons javio da će to biti njegova supruga Jadranka, a ne on, a Džonsova se ne poriče – tako nas je od malih nogu vaspitao. Iskoristio sam tu priliku i doveo ga na farmu."

Gospodin Džons mu to nikad nije oprostio, čak ponekad zna i da ga opomene, onako očinski – ti klempo da ćutiš, što svakako nije u redu, jer bi i on Džonsu sa te strane mogao svašta da zameri. Džons ga je provalio i da je bio izbačen sa Pravnog fakulteta u Novom Sadu, gde je po završetku studija ostao kao asistent, jer je imao običaj da plagira samog sebe – napiše jedan tekst, kasnije mu promeni naslov i prikaže kao nov, sve u cilju skupljanja poena za dalje napredovanje. Morate priznati da je to prilično inventivna ideja, a i originalna – onaj plagirani ne može da te tuži za krađu, jer nije lud da tuži samog sebe, ali oni na fakultetu to nisu znali da cene.

"Dobro, taj sam problem rešio čim je došao kod nas. Čak sam mu sredio i da dobije zvanje docenta za oblast javne uprave, iako još nije doktorirao. Kažem mu da porazgovara sa Sinišom i Nešom o tome, ali ne vredi, mora da ga profesori mrze, a nisu u pravu, baš je fini čovek. A i duševaan. Eno ga tamo na stepeništu Skupštine štrajkuje glađu, što su njegovom poslaničkom kolegi, paoru Marijanu Rističeviću, predsedniku Napredne seljačke stranke (mi sarađujemo samo sa onima koji su napredni), oni Boškovi fašisti pocepali kaput." 

"Inače, on mi je i najlakši – daš mu desetak tezgi, koje njemu koje njegovima, jer on je čovek – domaćin, koji neguje prave porodične odnose i što bi rekli mirna Bačka, odnosno Ruma, gde je istovremeno i predsednik opštine – kaže, može on, pa smo mu i to dali."

 

* * *

Martinović vredi svaki dinar koji u njega uložiš. Ne samo da je najobrazovaniji, nego je i najpametniji. Trebali ste da ga čujete pre neki dan kako je odbrusio novinarima kad su ga pitali kako komentariše saopštenje kriznog štaba za borbu protiv korona virusa, onih što sebe nazivaju „struka“, da će posledice onog veličanstvenog skupa ispred Skupštine, organizovanog protiv fašističkohg divljanja hordi Boška Obradovića koje su narodnom poslaniku Marijanu Rističeviću pocepale kaput, odraziti na broj zaraženih – "Prvo", rekao im je Martinović, "mi sa tim skupom nemamo ništa, njega je organizovalo udruženje mladih, jedno od mnogih udruženja koje podržava našu naprednu vlast. To što je taj skup predvodio Vladimir Đukanović, član Glavnog odbora naše stranke, ne znači ništa – on u slobodno vreme, može da radi šta hoće, to je njegova privatna stvar. Drugo od njih pet hiljada, bar dve trećine su imali kompletnu zaštitnu opremu, čak i rukavice – ja ih vazda savetujem da sve što rade, rade u rukavicama. I konačno, skup je organizovan spontano, kao podrška našoj svesrdnoj borbi za vladavinu prava – a ne ovo što radi Boško Obradović po komandi Đilasa i Šolaka, a kad su tako visoki principi u pitanju, onda nam ni korona ne može ništa."

To vam je struka – docent za javno pravo na  Pravnom fakultetu u Novom Sadu, udružena sa zdravom seljačkom pameti – a on vam je seljačina parekselans, ni onaj gore pomenuti napredni seljak, Marijan Rističević, mu u tom pogledu nije ravan.

 

* * *

Incident ispred Skupštine, organizovan od strane partije Dveri, koji je bio povod štrajkova glađu, kako lidera Dveri, Boška Obradovića, tako i Aleksandra Martinovića i Sandre Božić, članova SNS, je od strane ovih drugih i njhove partije okarakterisan kao fašistički čin.

Prema jednoj od uglavnom saglasnih definicija, fašizam se definiše kao oblik krajnje desnog, autoritativnog ultranacionalizma koga odlikuje diktatorska moć, nasilno suzbijanje opozicije i snažno disciplinovanje društva.

Da li te ključne odrednice fašizma prepoznajete u delovanju vladajuće stranke ili u incidentu partije Dveri, koja se upravo protiv takvog delovanja partije na vlasti buni, ma koliko konktretni incident bio nasilan i nedopušten.

 * * *

Opšte je poznata činjenica da je fašizam, najdrastičnije ispoljen od strane Hitlerove Nemačke u Drugom svetskom ratu, preduzimao najrigoroznije mere prema određenoj nacionalnoj populaciji, kao što su Jevreji i Romi, na primer.

A da li ste čuli da je juče štrajk glađu započeo i Goran Stojanović, potpredsednik Romske partije, zbog konstantnih pretnji smrću koje dobija, čak i pokušaja atentata, što uredno prijavljuje policiji, ali od njih ni abera.

Hteo i on da štrajkuje glađu na stepeništu Narodne skupštine čiji je državljanin, ali mu to nije dozvoljeno – nije poslanik. Policija je došla, svakako po nečijem nalogu, i montirala metalnu ogradu između njega i stepeništa, tako da on svoj štrajk glađu sprovodi na ulici, ispred stepeništa Narodne Skupštine.

To otvara ozbiljno pitanje čije je stepenište Narodne skupštine. Naroda ili poslanika koje je birao narod.

 

Dragiša Čolić, 14.05.2020.  

Komentari

Komentari