Foto: 
autor nepoznat

Opančar „agencija“ pita: Da li su ovi psihijatri normalni?

Ukratko, prema tekstu nedeljnika Vreme od 12. januara 2023. godine, koji prenosi N1, priča je sledeća: Ugledni hirurg srpskog porekla, Dr Marko Lens – „Svetski priznat stručnjak u istraživanju i lečenju malignog melanoma, koji je magistrirao na Harvardu i doktorirao na Oksfordu” je podneo tužbu protiv grupe lekara Kliničkog centra Srbije zbog nesavesnog lečenja svoje majke i zataškavanja okolnosti o uzrocima njene smrti. Ovog leta, kao i obično, Dr Lens je sa porodicom došao u Srbiju da tu provede godišnji odmor. Međutim, već prvog dana boravka – „Otvaraj, policija! Sa ukućanima sam se značajno pogledao, a kada smo otvorili vrata, na pragu su stajala dva inspektora u civilu. Kratko su mi, bez ikakvog objašnjenja, rekli da moram u policiju na saslušanje, u Odeljenje za javni red i mir…”

U policiji mu je rečeno da je priveden po prijavi sedam srpskih lekara iz oblasti psihijatrije koji rade u Univerzitetskom kliničkom centru Srbije zbog proganjanja i uznemiravanja. Prijavili su ga doktori protiv kojih je on podneo gore pomenutu tužbu.

I ne samo to – doznao je i da se tog leta našao na spisku “bezbednosno interesantnih osoba” i da je u Srbiji proglašen za duševno obolelu osobu.

 

* * *

Ova priča je interesantna i sa aspekta opšte bezbednosti građana ove zemlje i to iz više razloga. Najpre, to i sam Dr Marko Lens primećuje, suludo je da ako ti protiv nekog podneseš tužbu kao legalno pravno sredstvo, on zbog toga, protiv tebe podnese krivičnu prijavu. Kud bi nas dovelo da to postane praksa u pravosuđu. Da li je podneta tužba opravdana ili ne, reći će Sud koji po toj tužbi bude postupao. Ako je tužba neopravdana, Sud će je odbiti, tužilac će snositi ne samo svoje već i sudske troškove, dakako i troškove tužene strane. Stoje mu na raspolaganju i druga pravna sredstva, a ne da podnosi prijavu protiv onoga koji ga je tužio, pre nego što je sud i razmatrao podnetu tužbu.    

Zatim, fascinira i brzina kojom su organi gonjenja – Tužilaštvo i MUP reagovali po podnošenju ove po svemu neregularne prijave, pogotovu ako se ima u vidu njihovo neoglašavanje po brojnim drugim prijavama gde je za to bilo znatno više pravnog osnova. Protiv legendarne Zagorke Dolovac, državne tužiteljke, mnogi vicevi i anegdote su tim povodom ispričani. Stiče se utisak da je tu i dalje prevashodni princip politički bekgraund podnosioca prijave a ne pravni osnov.

Čini se da u konkretnom slučaju o kome je ovde  reč to nije bilo sporno, jer kako drugalije objasniti toliku revnost organa gonjenja u jednom krajnje diskutabilnom slučaju. A ako se tome doda i stavljanje Dr Marka Lensa na listu “bezbednosno interesantnih osoba” i proglašenje za duševno obolelu osobu za autora ovog teksta, pravnika sa pedsetogodišnjim iskustvom, ovaj slučaj postaje bez presedana.

I tu dolazimo do onog najstrašnijeg – grupa lekara psihijatara proglašava čoveka koji nije bio na njihovom pregledu – ni kod njih ni u klinici u kojoj oni ordiniraju, za duševno obolelu osobu, koriste pečat klinike i podnose protiv te osobe prijavu  organima gonjenja. Ili da budem do kraja konkretan – vi iznesete svoj stav protiv postupanja pomenute grupe lekara – psihijatara, a oni vas na bazi tog stava proglase ludim i podnesu prijavu organima gonjenja protiv duševno obolele osobe. Takvu osobu mogu i da smeste u svoju kliniku, navuku joj onu košulju, posmatraju je i što se ona više buni oni to uzimaju kao dodatni dokaz za svoju tvrdnju. U tome je posebna odgovornost podnosioca ove prijave, kao lekara psihijatara. Kuda to vodi?

Ne čudi što je povodom ovog slučaja došlo do žestokog uznemirenja javnosti, čak i pored toga što o ovom slučaju nije izvestio ni RTS, ni bilo koji drugi medij sa nacionalnnom frekvencijom. Nedeljnik Vreme je taj tekst objavio 12 januara u 15,36 sati i istog dana bilo je već 174 komentara, da bi sutradan ujutru, kad ovaj tekst pišem već bilo 196 – svi osuđujući i uznemirujući. Navešću ovde samo jedan:

“Poznajem kolegu, i sama sam profesor univerziteta, znam koliko je pomagao i pomaže ljudima iz Srbije koji imaju sreće da sa jednom teškom dijagnozom malignog melanoma dođu do njega. Šta više, slučajno pouzdano znam da je uspešno lečio i sestru jedne od psihijatara potpisnica njegove dijagnoze "neuračunljivog psihijatrijskog bolesnika". Svojim uspehom, brojem objavljenih radova u stručnim časopisima, ljubavlju prema zemlji iz koje je došao (i u koju se bez obzira na sve, stalno vraća) predstavlja osobu na koju bi ova zemlja trebalo da se ponosi i da se odnosi kao prema najboljem ambasadoru Srbije u svetu. Na žalost, Srbija ovakve nakaradne vlasti to ne ume i ne želi da prepozna, nego ga maltretira i tera odavde, da se nikada ne vrati. Srećom po sve nas koji pokušavamo da vodimo neke iole "dostojanstvene" živote u ovom nakaradnom sistemu, na pogrešnu osobu su naleteli! Bravo Marko!”

 

U mom selu ima jedan opančar.        

Što on pravi dobre opanke !

Obuješ ih, popenješ se na soliter

i skočiš sa desetog sprata,

ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

 

Dragiša Čolić

Komentari

Komentari