Foto: 
autor nepoznat

Opančar agencija* pita Zagorku Dolovac, državnog tužioca Republike Srbije – Kako čovek da živi i da se brani, u ovoj zemlji ekonomskog tigra i svakojakih drugih lepota?

Petak veče, kraj radne nedelje, posle celodnevnih emitovanja vesti sa ukrajinskog, ratišta, razorenih gradova i kolona izbeglica, pretnji onog komičara na funkciji prdesednika Ukrajine, da će protiv Rusije ratovati do poslednjeg (tuđeg) života – sve dok ne porazi, time i ukine Rusiju kao svetsku silu – samo da u rat uđe i NATO, kome naravno to ne pada na pamet, ali – isporuka oružja, to je već posao ...

Sipam piće, red je da se čovek malo opusti – gledam tv emisiju Veče sa Ivanom Ivanovićem. Nisam baš revnosni gledalac te emisije, mada ima tu i i lepih „fora“, ali nisam ja reper – ako nešto, u tom formatu, traje punih trinaest godina, znači da je i gledano...

A onda, u jednom delu emisije, voditelj Ivan Ivanović saopštava gledaocima:

Izvesni sajt koji se zove Zicer.org. ... , je falsifikovao moj tviter profil i na njemu objavio telegram saučešća koji sam ja navodno poslao porodici preminule Madlen Olbrajt. Napisali su, na engleskom jeziku, sledeći tekst: „S bolom u srcu izražavam naiskrenije saučešće ... i oni sad tu imaju tekst kako sam ja rekao da sam im zahvalan što su nas bombardovali i tako oslobodili od Miloševića.

Insert je poduži, pa ga valja potražiti i pažljivo odgledati – u pitanju je klasičan, najdirektniji slučaj falsifikata i tviter profila Ivana Ivanovića i teksta telegrama koji je on navodno objavio i poslao porodici Madlen Olbrajt. Ivan Ivanović kaže da niti to niti bilo šta slično nije ni napisao ni poslao, niti bi mu palo na pamet da išta slično učini.

U pitanju je klasičan falsifikat – kvalifikovan važećim Zakonom o krivičnom postupku kao krivično delo, učinjen direktnim umišljajem – dakle njegov teži oblik, u nameri da izazove negativne reakcije brojne tviter populacije – i u tome su autori ove podmetačine uspeli u meri u kojoj se teško moglo i pretpostaviti. Izazvali su nezapamćeni odijum gnevnih komentatora – Ivan Ivanović je sve to i uslikao i pročitao.

U zemlji u kojoj su takvim povodima ubijeni i Dada Vujasinović i Slavko Ćuruvija i Oliver Ivanović ... to bi se moglo smatrati i pozivom na likvidaciju domaćeg izdajnika. Tu se pominju ne samo najgrublje psovke i uvrede, već i najteže kletve, pretnje ... pominje se i porodica, zatiranje semena, gorenje u paklu ... a sve to u kontekstu stravičnih žrtava koje su stradale u tom bombardovanju.

Iz veoma emotivnog obraćanja Ivana Ivanovića, da se zaključiti njegova sumnja da je idejni tvorac ove nepodovštine Đuka – Vladimir Đukanović, visoki funkcioner SNS-a, narodni poslanik, predsednik Odbora za pravosuđe republičke skupštine, član Visokog saveta sudstva, od nedavno i dežurni advokat u slučajevima kad je ona napredna strana u pitanju – dakle pravnik sa najvišim pravnim referencama u ovoj zemlji, koji bi morao znati i obeležja krivičnog dela falsifikata i stravične posledice koje bi ova nečasna ujdurma mogla izazvati.

To se zaključuje iz aluzije da on nije, kao Đuka, ratovao na krovu svoje zgrade – performans sa bacanjem upaljenih baklji sa krova kojim se pomenuti Đukanović hvalio kao svojom ličnnom reakcijom na protest lupanjem u šerpe i lonce za vreme prvog talasa epidemije korone, već u rovu na ratištu za vreme NATO bombardovanja, te da je pritom bio i pohvaljivan za hrabrrost ... a da je sve to počelo posle njegove zamerke na klicanje naprednjaka Gerhardu Šrederu, bivšem predsedniku Nemačke u vreme bombardovanja Srbije, jednom od čvrstih zagovornika bombardovanja, svečanom gostu na završnom kontestu Srpske napredne stranke na prethodnim izborima i to 24. februara, u danu kad je Srbija bombardovana.

Ivan Ivanović je ovo emotivno obraćanje emotivno i završio – on i dalje smatra da je klicanje Gerhardu Šrederu na dan bombardovanja Srbije, čin najteže nacionalne izdaje.

Na kraju, Ivan Ivanović šalje i jednu snažnu poruku – Mi smo zemlja koja ima i policiju i tužilaštvo i krivični zakonik po kome bi te institucije u konkretnom slučaju morale da reaguju. Pošto takvih reakcija nema, niti on očekuje da će ih i biti, ovo je bio jedini način da se obrati javnosti i spreči veće posledice koje bi iz svega ovoga mogle nastupiti ne samo njemu, nego i njegovoj porodici.

I u pravu je. U sećanju je i pretnja koju je svojevremeno sa tv ekrana javno saopštio Aca Lukas, čovek koji sebe označava za najpopularnijeg čoveka estrade, da će on lično ubiti i Ivana Ivanovića i Zorana Kesića, ako njegova majka, koja ih redovno sluša, pod njihovim uticajem, prestane da nosi zaštitnu masku, što ova dvojica navodno u svojim emisijama propagiraju. Usledile su reakcije Ivanovića i Kesića, koji su navode Ace Lukasa demantovali tako što su prikazali redovne priloge u svojim emisijama – da oni snažno propagiraju nošenje zaštitnih maski protiv korone. Reakcija Zagorke Dolovac, državne tužiteljke u vidu zanimanja, koja će – ako izgura i ovaj poslednji mandat na toj funkciji provesti punih 18 godina, nije bilo. Da li zato što „ona zna šta je za tužilaštvo najbolje“ (vidi tekst: Ona zna šta je za tužilaštvo najbolje na www.opancar.com), ili zato što je fan Ace Lukasa.

Ova priča rađa brojna pitanja: Šta je to sa bombardovanim narodom koji kliče onome koji nas je bombardovao, Šta je sa ratnim drugovima Ivana Ivanovića koji su u rovovima ratovali protiv neuporedivo jačeg neprijatelja ... a na kraju i pitanje za Zagorku Dolovac, državnu tužiteljku – dokle će u ovoj zemlji pravo na zaštitu imati samo oni sa članskom kartom partije na vlasti? Ivan Ivanović i Zotran Kesić su u prilici da se zaštite i na opisani način – šta je ostalo za nas obične građane?

*U mom selu ima jedan opančar.

Što on pravi dobre opanke !

Obuješ ih, popenješ se na soliter

i skočiš sa desetog sprata,

ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

Dragiša Čolić

Komentari

Komentari