
Opančar „agencija“ – Poslednje vesti, ili – za one koji ne razumeju srpski*, Breaking news
OSLOBOĐENJE! Scene koje su juče (30.1.2025) viđene na ulicama Beograda prilikom ispraćaja studenata koji su pešice krenuli za Novi Sad da se priključe protestu njihovih novosadskih kolega povodom tragedije na železničkoj stanici u Novom Sadu – i gubitka 15 ljudskih života zbog korupcije i nemara, i najnovijeg prebijanja studenata koji su lepili plakate u Novom Sadu, od kojih je jedna studentkinja zadobila teže povrede, nisu viđene od oslobođenja Beograda u Drugom svetskom ratu, do danas. Beograđani su masovno izašli na ulice da ih pozdrave i požele srećan put, bacali cveće, nudili svašta da im se nađe na dugom putu ...
Iste scene viđene su i u Zemunu – nekadašnjem jezgru Radikala, pa sve do Inđije, njihove prve etape u novodsadskom pohodu. Bilo je i lepih i nezaboravnih scena od kojih ovde pominjem jednu koja će ostati u posebnom sećanju – jedna starina, deka kako ga studenti nazvaše, verovatno se iskrao od pažnje ukućana, pošao preko polja da pozdravi studente, došao do pola, dalje nije mogao, naslonio se na drvo i odatle im maše, pritrčava jedna studentkinja daje mu neke slatkiše, ljubi ga, kolona zastaje i kliče – Deko mi te volimo!
Ostaće u sećanju i trpeze, prebogate sa poznatim vojvođanskim specijalitetima, koje su im meštani usput priređuvali, a na društvenim mrežama je bilo i veselih objava. Jedna Novodsađanka je uputila poruku svojim sugrađankama – Mi koje se još nismo udale, iskoristimo priliku, stižu Beograđani! Uzvratila joj je jedna Sremica – Mi ih presrećemo na Maradinskom mostu, pa do vas, šta stigne!
Nažalost, postoji i drugo lice ove zemlje koju su njeni vlastodršci za vreme svoje 13-godišnje vladavine duboko podelili. Stigavši u Inđiju, podsle 40 kilometara hoda, studenti su poželeli da prespavaju u sportskoj hali – hali koja je u vlasništvu svih nas, a ne samo Srpske napredne stranke koja je tu na vlasti, ali im predsednik opštine – čelnik te stranke, to nije dozvolio i zaključao je halu. Studenti su u januarskoj noći prespavali na lokalnom stadionu. Epilog – taj ptredsednik opštine će na rejtingu SNS-a zavredneti važne poene, možda će ga primiti i predsednik „svih građana ove zemlje“, možda će mu uručiti i orden, jer to su kriterijumi na kojima se formira ova vlast. Na društvenim mrežama je objavljeno i ime ove individue – Marko Gašić, za slučaj da on zameni odlazećeg premijera Miloša Vućevića, jer iste su pameti.
Naravno, bilo je – više, dobrih ljudi. Oni su pozivali studente da prespavaju u njihovim domovima, studenti nisu to prihvatali, nisu hteli da se razdvajaju, pa su im meštani donosili stiropor – zemlja u januaru je hladna, a jedan od njih, vlasnik diskoteke Plitvice je, kako piše na društvenim mrežama, ponudio diskoteku da tu prenoće – onoliko koliko njh tu može da stane.
TRST JE NAŠ – Sećam se, bio sam mali, kad su posle Drugog svetskog rata pobednici delili teritorije, Jugoslavija je dobila delove Istre sa gradovima Rijeka, Pula ... a mi smo želeli i Trst, ali nam nisu dali, pa smo išli ulicama i protestovali sa parolama – Trst je naš, Pela džukela i sl.. Izgleda da ponovo osvajamo Trst. Od ranije je poznato da gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić ima vilu u Trstu, da je bivši podpresednik Vojvodine Damir Zobenica, posle snimka koji je procurio u javnost na kome on, u ulozi koordinatora, daje instrukcije svojim saradnicima – hulihanima, koji se, obično odeveni u crno, pojavljuju na ometanju i izazivanju incidenata na protestima i opozicionim skupovima, sa kompletnom porodicom preselio u Trst, a najnovija vest koja je procurila na driuštvenim mrežama je da je i Goran Vesić, poput njegovog prethodnika na mestu Ministra građevine i saobraćaja, Tomislava Momirovića, nestao – iako je jedan od prvooptuženih u krivičnom postupku koji se vodi zbog tragedije prilikom rušenja nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu i pogibije 15 ljudi, te da je i on otkriven u svojoj vili u Trstu, vrednoj četiri miliona eura!
Time postaje jasno i nešto što je do juče bilo neobjašnjivo. Tužilaštvo traži da se i Vesiću odredi pritvor – jedan od klasičnih razloga je opasnost od bekstva optuženog, a Viši sud to dva puta odbija, pa će se i ovog puta na predstojećem suđenju, branioci optuženih – opravdano, pozivati na njega, a pretresi će se beskonačno odlagati, jer je on za sud nedostupan. Pitanje koje se tu postavlja je – da li je on pobegao ili je nekome naloženo da mu se omogući nesmetani nestanak. A s tim u vezi je i pitanje – otkud Vesiću, drugorazrednom političaru, već na početku ministarskog mandata, tolike pare za kupovinu nekretnine tolike vrednosti i svih pratećih troškova održavanja i života koji uz to idu.
Naravno, mi ne znamo kako je to moguće, pa dozvolite da vam na ovom mestu s timu vezi ispričam jedan vic: Imao čovek slona, dresirao ga i vodio po vašarima, zarađivao tako. Okupe se ljudi oko slona, a on objavi: „Ko nagovori slona da poskoči zadnjim nogama dobije 1.000 dinara!“ Pokušavaju mnogi, svašta pričaju slonu, on ni abera! Utom, iz publike se izdvaja gospodin – odelo, kravata, … prilazi slonu, skida šešir, uljudno ga pozdravlja, vadi iz džepa dve cigle, prilazi slonu od pozadi, kokne ga sa one dve cigle po mudima, slon ripi zadnjim nogama uvis koliko je god mogao. Gazda, šta će, izvadi 1.000 dinara i dade ih čoveku kao što je i obećao. Ovaj uze pare, pokloni se i ode. Pošto mu je propao štos, gazda promeni vašar. Međutim, u publici ponovo onaj gospodin. Gazda hitro promeni propozicije: „Ko nagovori slona da poskoči prednjim nogama dobije 1.000 dinara!“ Mnogi pokušavaju – ništa, slon ni abera. Onda, ponovo prilazi onaj gospodin. Prilazi slonu, uljudno ga pozdravlja blagim naklonom i skidanjem šešira i pita ga: „Hoćeš li da skačeš ili da vadim cigle?“ Slon, prepadnut, hitro poskoči prednjim nogama. Gospodin mu se zahvali, naplati od gazde 1.000 dinara i ode.
*Ursulu fon der Lajen – najvišu zvaničnicu EU, koja je prilikom nedavne posete Srbiji izjavila: „Srbija je jedna od najnaprednijih zemalja u procesu pristupanja Evropskoj uniji (EU) i posvećena je provođenju reformi, posebno u oblasti vladavine prava i demokratije“ I Ričarda Grenela, izaslanika novoizabranog američkog predsednika Donalda Trampa za specijalne misije, koji izjavljuje da oni ne prihvataju praksu nasilnog zauzimanja institucija, jer su posvećeni vladavini prava, pri čemu pod tim podrazumeva nasilno zauzimanje univerziteta od strane studenata.
U mom selu ima jedan opančar.
Što on pravi dobre opanke !
Obuješ ih, popenješ se na soliter
i skočiš sa desetog sprata,
ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!
Dragiša Čolić