Foto: 
autor nepoznat

Opančar „agencija“ – Prelazni rok je počeo

U popularnom prošlonedeljnom muzičkom šou programu Nikad nije kasno, jedna gabaritno pozamašna bugarska pevačica po otpevanoj numeri reče – „Bila sam riba, onda sam postala som, prestaću da jedem, hoću ponovo da budem riba.“

Tako i junakinja ove priče, Zorana Mihajlović, zvana Zoka. Pojavila se pre dvadesetak godina u stranci G17 plus, koju je vodio Mlađan Dinkić – jedna od najkontroverznijih ličnosti na političkoj sceni Srbije, postmiloševićevog perioda. Kontroverzni kao i sama stranka, bili su i u Vladi DOS-a, potom sa Koštunicom, Tadićem, dok nisu po svom uhodanom maniru – najpre uđeš u vladu, onda počneš da vučeš neke separatne korake i da je nagrizaš iznutra, počeli da ruše i vladu DS-a koju je vodio Tadić, pa su i iz nje morali da izađu. Dinkić je osnovao svoju stranku URS – Udruženi Regioni Srbije, a Zorana Mihajlović je odabrala preobučenu radikalsku stranku SNS, da bi ubrzo zatim ušla i u Vladu, sve do njenog poslednjeg saziva u koji nije izabrana, što je za nju, sudeći po koracima koje vuče, očigledno bilo frustrirajuće.

Najpre je sazvala konferenciju za štampu na kojoj je objasnila da više nije mogla da bude Vučićev pion i da je stalno bila u sukobu sa Anom Brnabić, te da je to bio razlog što nije ponovo izabrana – pa tako deset godina, iz čega proizilazi da bi ona – da je izabrana, i dalje trpela i Vučića  i Brnabićku. Stoiji činjenica da su stavovi Zorane Mihajlović ponekad bili drugačiji od stavova Ane Brnabić, ali je činjenica i to da bi odmah zatim sledille i njene izjave o čvrstoj odanosti vrhovnom vođi, Aleksandru Vučiću. 

Ovih dana je objavljena i vest da Zorana Mihajlović napušta SNS – sa obrazloženjem da to više nije stranka njenih ideala, koja više nije onako napredna kao što je to u proteklih deset godina inače bila, a po nekim vestima ona osniva i svoju stranku. Koju, ne saopštava, ali u svakom slučaju napredniju od ove prethodne.   

Elem, i Zorana je, po ugledu na onu Bugarku sa početka ove priče, odilučila da ponovo bude riba, a tome u prilog ide i vest da je već oslabila 15 kila. Ne bih dalje da je poredim sa narečenom Bugarkom – zaključite sami, u svakom slučaju razlikuje je to što Zorana neće da peva, već da se bavi politikom.

Ni dalja dijeta joj neće mnogo škoditi. Najela se ona dovoljno u proteklih deset godina. Poznata je stvar da je ova vlast izdašna i prema svojim disidentima – Tomislav Nikolić i dalje živi u kraljevskom dvoru na Dedinju, Stefanović Dr Nebojša „živi u vili na Dedinju vrednoj 3,2 miliona evra, vozi mercedes od 250.000“ (Republika.rs, 26.6.2022), kažu da ni Hrkalovićka ne živi u nemaštini, pa ne verujem da je u tom pogledu ni Zorana Mihajlovič izuzetak.

Ako kaniš pobediti, ne smeš izgubiti, reče davno Alan Ford, a za pobedu u politici potrebni su i mediji, što u Zoraninom slučaju nije lako – nit’ je ljubimica onih bivših, niti ovih tzv. nezavisnih, pa joj ostaje da peva Brajana Adamsa – Could somebody help me ... its raining its raining…

A kad neko zavapi, nađe se i dobra duša – u ovom slučaju TV nova s, koja za novogodišnju kolumnu odabira intervju sa Zoranom Mihajlovič, ovih dana i Nova.rs u kojoj Zorana priča  „o tome kako se Vučić promenio, odnosu sa Brnabićkom i šta danas misli o Savamali i Beogradu na vodi.”

Ako je tačno ono što se spočitavalo Zorani Mihajlović još dok je bila u vlasti – da je ona na povodcu američke ambasade, što nije daleko od pameti – tako moćna zemlja (i ambasada, dakako), da nema nikog svog ovde u vlasti, malo je verovatno, onda je i uloga NoveS u tome razumljiva. Ti „nezavisni“ mediji, osnovani od zapadnih osnivača, su – opravdano, veliki kritičari onoga što se dešava u Srbiji, a istovremeno i veliki pobornici zapadne istine – istina i samo istina, pa ovaj autor, veliki pobornik devize još iz starog Rima – Audiator et altera pars (čujmo i drugu stranu), ne može da iščeka argumentovani demanti onoga što je danas objavilo više medija u Srbiji u tekstu pod naslovom „Bezobrazluk bez granica: „Ukrajina i EU ispostavljaju nadrealan zahtev Srbiji – da se ugase svetla”, u kome se govori o tome kako mediji treba da izveštavaju o sukobima u Ukrajini o čemu je, kako piše u tekstu, „iz ukrajinske ambasade stiglo pismo na brojne medijske adrese u Beogradu”.

Ne bih ovde o tome da i ovaj autor nije svedok činjenice da se onaj ukrajinski komedijant ne skida sa njegovog omiljenog tv N1, a da niko od tih nezavisnih medija ne pomenu ni jednu od istina one druge strane – na primer: Zašto je Ukrajini (i zapadu) bilo važno da izađe iz Minskog sporazuma – kojim se obavezala da će ostati neutralna; zašto je podnela  zahtev za ulazak u NATO koji tako  dosledno radi na zaokruženju Rusije i instaliranju raketnih sistema u tim zemljama; kako bi Amerika reagovala kad bi bila suočena sa pojavom da postaje okružena zemljama pobornicama Rusije, koje bi to isto radile – zaokruživale Ameriku ... Pa s tim u vezi i jedno retoričko pitanje:

“Pitanje svih pitanja je retoričko. Kad bi Rusi došli na Kubu i tu instalirali rakete koje mogu da pogode strateške ciljeve u Americi, da li bi Amerika to smatrala ugrožavnjem svojih odbrambenih strateških interesa i napala Kubu? Da li bi i tada ovaj udruženi napredmi svet sa istim žarom branio Kubu ili podržavao Ameriku. A nije ni samo retoričko – Stariji građani će se setiti kubanske krize iz 1962. godine, kada su ratni brodovi Rusije i Amerike išli jedni drugima u susret – svet je bio na ivici svetskog rata i molio boga da razum nadvlada kod bilo koje strane. Zaustavili su se, zahvaljujući ravnoteži straha. Nikada nije saopšteno ko je prvi ugasio motore” (iz teksta: Sve je otišlo u Honduras – opancar.com).*

Inače, Zorana Mihajlović je bila – a čini se i biće, jedna od omiljenih likova ovog pripovedača. Ne bih ovde o tome – podsetiču samo na neke od naslova: Slučaj vladine službenice Zorane Mihajlović; Pre „upotrebe“ Zorane Mihajlović konsultovati svog lekara ili farmaceuta; Opančar „agencija“ pita Novu.rs: Pa zar ste morali! I dr. – sve na Opancar.com, pretraživać pod Mihajlović.

*Naravno da povodom ovoga očekujem pitanja tipa – ti navijaš za Rusiju. Ne gospodo, ne navijam ja ni za Rusiju, ni za Ukrajinu – navijam samo za spas nevine ukrajinske dece koja trpe ovo svetsko bezumlje odraslih. I za čovečanstvo – da ne dođe do novog svetskog rata i to nuklearnog, tako da neću odgovarati na pitanja ni onih koji navijaju za „zvezdu“, ni onih koji navijaju za „partizan“.

 

U mom selu ima jedan opančar.        

Što on pravi dobre opanke !

Obuješ ih, popenješ se na soliter

i skočiš sa desetog sprata,

ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

 

Dragiša Čolić, 3.5.2023.

Komentari

Komentari