Foto: 
autor nepoznat

Opančar agencuja “prelistava dnevnu štampu” – O Amfilohiju…duhovnom i svetovnom

Nisam teista, a nisam ni neki ortodoksni ateista – verujem da tamo negde visoko, više od kosmosa, postoji neka nevidljiva sila koja se ponekad umeša u ovo što njeno stado čini na zemlji, pa svako jutro pogledam u nebo i prekrstim se … Drugim rečima i dalje se držim onog što onaj bivši političar Nenad Ćanak jednom reče – Nemam ja problem sa Bogom, već sa njegovim izaslanicima na zemlji, a poč. Amfilohije beše jedan od njih.

I evo, ja ponovo ne mogu da se u potpunosti složim sa autorom teksta “Srećna ti večnost dobri naš Mitropolite!” (Koreni 31.10.2020) – “Nek’ mu je laka zemlja”, dodajem i ja ono hrišćansko, a u tekstu “Čitavog jutra svi žale našeg dobrog Mitropolita”, što se za mene ne bi moglo reći, “… jer nikako ne mogu da mu oprostim onaj bezočni govor u Hramu kada je držao opelo Zoranu Đinđiću. Šta mu znači ono da će Zoran Đinđić biti zapamćen po tome što je u momentu najdubljeg poniženja svoga naroda ispružio “ruku bratsku, bratskoga mira i pomirenja” Evropi i svetu, kao i poređenje dubine Đinđićeve rane i rana nekih drugih žrtava… Pa je li Đinđić kriv za te druge žrtve ili ti i takvi kao ti i vaša politika. Našao si da držiš slovo o Đinđiću, a nisam te čuo da si se oglasio o tvojim pajtašima, vladikama – Pahomije, Vasilije, Filaret, Artemije …. Živite u bludu, bogatstvu i izobilju, a narodu propovedate trpljenje, mir i patnju. Što biste vi išli u Evropu, pa da narod progleda, uzme motku i sve vas redom potera…” (insert iz knjige O OPANČARIMA I OPANCIMA – Dragiša Čolić, Beograd, 2012). Prošli put se nismo složili u dilemi Goran Marković ili Kusturica (ja se opredelih za Markovića), a ovog puta između Đinđića i Amfilohoja (ja se opredelih za Đinđića).

Nije gore navedeno i jedini slučaj kad bi se poč. Mitropolit, mešao u svetovno – bilo činjenjem, bilo nečinjenjem, pa da tu pomenem samo ono najvidljivije – koliko je vernika stradalo u nadmetanju SPC i nauke, povodom stava da vernici ne treba da nose maske – nisu ih ni oni nosili i – da treba i dalje, u vreme korone, da se pričešće vernika vrši iz iste kašičice, pa je SPC sve one koji su drugačije mislili svrstala u red protivnika i crkve i hrišćanstva. A dovoljno je povodom toga pomenuti Grigorija, episkopa diseldorfskog i Nemačke koji je povodom toga imao sasvim oprečne stavove – i u propovedi i u praksi.

Kažu da je poč. Amfilohije umro od korone. Ako je to tačno i sam je time tom činu doprineo, za razliku od Đinđića, koji pogibe krivicom nekih drugih ljudi, a da do toga ne dođe, danas bismo drugu stvarnost živeli.

 

* * *

 

“NOVAK ODIGRAO NAJGORI MEČ, PA PRIČAO O MITROPOLITU AMFILOHIJU Đoković nije bio glavom na terenu, a nakon meča DIRLJIVIM rečima rasplakao Srbiju” (Blic 30.10.2020).

Mene nije rasplakao, ne zbog onog što gore rekoh o poč. Amfilohiju – ponovo kažem ono hrišćansko – “Nek mu je laka zemlja!”, već zbog Novaka i njegovog ponašanja i odmah na početku da kažem – Ja sam i isuviše ozbiljan čovek da bih i dalje gledao njegove mečeve, a gledao sam ih redovno.

Novače,  ti si za smrt Amfilohijevu znao i pre jučerašnjeg meča sa mlađanim Sonegom – lucky loser, koji ni kvalifikacije nije prošao, pa ako si se tako osećao nisi trebao ni da izađeš na teren – mogao si da kažeš, šta god: ruka, rame …, bilo bi poštenije i slagati, nego se ovako na terenu ponašati. Izašao si na teren u stilu – sad ću ja njega …, a kad je mali počeo da te “delje” – ‘Ej, čoveče, dva (potvrđena) brejka i 0:4 u prva četiri gema – da li si ikad video to u mečevima Federera i Nadala? Ti si ostatak meča odigrao sramno, u stilu – mogu ja, al’ mi Amfilohijeva smrt ne izlazi iz glave. Čak ti ni to ne verujem, to si smislio posle meča – očekivao sam da čujem neku izjavu o toj bruci u meču, ali ne nađoh ništa od toga, već samo o Amfilohiju.

Naravno da ti imaš pravo i tako da se osećaš i tako da se ponašaš, ali ne na terenu, jer posao kojim se baviš – i ti i tvoj protivnik, su javni posao koji to ne dozvoljava. Neću ovde da banalizujem stvari pa da pominjem i publiku i organizatore i tvoje brojne navijače, koji to jednostavno nisu zaslužili, a verujem da među njima ima dosta i onih koji ti jednostavno ne veruju, jer Novače ovo je drugi turnir za redom (Rim takođe) na kojem se ti brukaš i ponašaš džilberski. Nije naravno sramota izgubiti od Nadala – ne bi ti to ni bilo prvi put, pogotovu ne na šljaci, ali onako odigrati u finalu jednog gren slem turnira, pred milionima gledalaca i na tribinama i pored malih ekrana, je jednostavno nedopustivo. Da skratim dalju priču, ja ti jednostavno više ne verujem a nažalost, verovatno nisam ni jedini.

Uostalom, nije ni važno šta ja mislim. Te stvari moraš da raspraviš sam sa sobom, a koristiće ti ako pođeš od toga da to što ti radiš može i ovako da se shvati.

 

* * *

Da se vratim na koronu i ono što rekoh o poč. Amfilohiju. Kako da veruhjemo i ovoj vlasti i ovom kriznom štabu koji nas danima zasipaju informacijama o neposlušnosti naroda koji uporno odbija da se pridržava mera koje oni i savetuju i propisuju. Pa kako da to poštuju kad se oni sami toga ne pridržavaju – a praksa se ponavlja: posle onog partijskog skupljanja potpisa za izbore u martu – od čega je sve počelo, pa to isto u junu – opet zbog izbora, sada i proslava partijske slave na svetu Petku, pa otvaranje “Galerije” u Beogradu na vodi – najvećeg šoping mola na Balkanu, a sve po scenariju koji se razlikuje od onog koji javno propovedaju. Moj fb prijatelj Peđa Đurović, objavio je na portalu Kolumnista sjajan tekst o tome pod naslovom “Kulminacija bolesne megalomanije” (preneli su ga i Koreni) – potražite ga, ja ne bih znao bolje od toga pa neću više o tome.

Znamo i mi da život ne sme da stane – pogotovu kad je reč o privredi, i sigurno se mnogi od nas u to bolje razumeju od novopečene ministarke Darije Kisić Tepavčević, pa je njen odgovor na to pitanje – da treba da budemo ponosni na te stvari, svojevrsno licemerje jer se totalno razlikuje od onoga što ona propoveda u ulozi člana kriznog štaba. Privreda i poslovi -  Da!,  ali njihovo otvaranje i proslavljanje na takav način, u vreme korone – Ne!

I ko da vam onda veruje. Zato se ljudi i ne pridržavaju onoga što im propovedate.

Komentari

Komentari