Foto: 
autor nepoznat

Opančar* javlja – Najnovija uloga Branislava Lečića – pravnik

Branislav Lečić je iskusan glumac koji je u raznim pozorištima – DS, LDP, DHSS, pa opet DS, igrao mnoge uloge. U najnovojem komadu tog pozorišta „Sto dana, sto pitanja“, dodeljena mu je uloga pravnika koji na upriličenom performansu ispred Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave (MDULS) kazuje – „ ... uz podršku brojnih članica i članova Demokratske stranke iz Beograda i drugih gradova, među kojima su Slobodan Milosavljević, Dragoslav Šumarac, potpredsednici stranke i brojne druge ugledne demokratkinje i demokrate (pokojni Zoran Radmilović bi rekao – 'Ajde!), „najavljujući nove aktivnosti kao neslaganje sa proizvedenim stanjem“, uz konstataciju da je rok za upis njega kao novoizabranog predsednika demokratske stranke istekao, saopštio:

„Taj rok je istekao još 5. dcembra 2020. godine. Ministarstvo umesto da postupi u skladu sa zakonom, potpuno neosnovano traži nove dopune, odugovlačeći donošenje odluke, čime u potpunosti blokira rad Demokratske stranke.“ – 'Ajde! Ponovo bi na to rekao pokojni Zoran Radmilović.

Zar ne bi bilo bolje da je pisac ovog saopštenja, pre njegovog puštanja u javnost i to na tako dramatičan način kao što je performans, konsultovao nekog pravnika – ne verujem da u otcepljenom krilu DS-a, koje uporno nastoji da sa sobom povede i ceo DS, nema ni jednog pravnika. MDULS, kao i svaki drugi upravni organ, ima pravo da traži dodatnu dokumentaciju – kad ne bi to tako bilo i ja bih mogao da se prijavim za Predsednika, pa kad istekne rok za donošenje odluke, zahtevam da se donese i Rešenje o mom upisu za ovlašćenog predsednika – dakle, upravni organ ima pravo i da traži i da ceni dostavljenu dokumentaciju, a ne neko drugi kako pomenuti „pravnik“ reče. Taj drugi će to da ceni u eventualnom drugostepenom postupku, po prigovoru, odnosno žalbi nezadovoljne strane. Naravno, mi ne znamo da li je dokumentacija koja je podneta dovoljna za upis, a mogao bih se složiti sa stavom da MDULS-u odgovara ovo nerešeno stanje, jer se time blokira rad ne samo ovih otcepljenih već se stvara zabuna i kod onih za sada još uvek legalnih, kako u njihovom radu, tako i kod njihovih pristalica, a od te ukupne štete može samo aktuelna vlast da ima korist.

 

* * *

 

Pravo pitanje za ovo pobunjeničko krilo DS-a, pa i nas građane koji smo nekada za DS glasali je – što im je sve ovo bilo potrebno. Ako su smatrali da je to tako kao što navode, što se nisu otcepili i osnovali neku novu demokratsku stranku – ne bi im to bilo ni prvi, a verovatno ni poslednji put, a ne da upuštanjem u ovakve sporove koji će sigurno trajati duže i od vremena narodnih izbora, štete i onako nejedinstvenom opozicionom bloku u celini.

Imaju, kako kažu, mnogo uglednih demokratkinja i demokrata, pa neka pokušaju. Mogu ponovo da aktiviraju i penzionisanog Dragoljuba Mićunovića, doživotnog ideologa DS-a, koji bi jedini mogao da se seti svih njihovih cepanja i podela – ako ga sećanje još uvek služi, Vida Ognjenović je već tu, Boris Tadić je odavno zreo za penziju, pa bi mogli da osnuju i novi PUPS, ionako se ovi što se tako zovu lažno pretstavljaju.

Dobro, Lečić još nije za penziju, ai on ima drugi problem – tolike stranke je promenio, a nikad nije bio predsednik, pa bi to bila nova šansa za njega.

A možda i grešim. I ona njegova bivša partijska drugarica, Gordana Čomić, je bila ljubitej performannsa – nezaboravan je onaj kad je igrala narodnnog heroja (sram je bilo i ovog puta) Žikicu Jovanovića Španca na njegovom streljanju – sa ispruženim srednjim prstom, kojim se lansirala u „opoziciju“ Aleksandra Vučića, direktno na mesto ministarke za dijalog i neke druge stvari kojima se sada bavi, jer ispostavilo se da njeni novi poslodavci hoće Ministarstvo za dijalog, ali neće dijalog – „Politički dijalog između Narodne skupštine i Evropskog parlamenta nije, ne može biti i neće biti nadležnost ministarstva“, reče nedavno ova dugogodišnja funkcionerka DS-a, Generalni sekretar te partije, sada na funkciji Ministarke za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog u Vladi Ane Brnabić. Baviće se kulturno-vaspitnim radom „jer je promena ponašanja tako da svi pročitamo ko je zašto nadležan i da radimo ono što pročitamo kad pišemo. To je vaspitavanje za vladavinu prava a vala nevaspitanih zato kol'ko volite, tako da posredno – Da baviću se političkom kulturom i smanjenju nečitanja i nevaspitanja u društvu, jer je  ono štetno“, reče nedavno Gordana Čomić na pitanje novinara čime se ona zapravo bavi.  

Branislav Lečić je još iskusniji glumac od Gordane Čomić, pa bi mogao i da se ugleda na svoju bivšu partijsku drugaricu, jer ono što reče na kraju pomenutog intervjua za Politiku (23. Januar) – da je Lutovac, sadašnji predsednik DS-a, „u džepu Dragana Đilasa“ je još bolja preporuka za to – to je zapravo inicijalizacija za pristupanje novoj „opoziciji“ vlasti.

A što se tiče izvedenog performansa „Sto dana, sto pitanja“, bolje da su izveli performans „Sto dana, devedeset groša“, to bi im bilo uverljivije.

 

          *U mom selu ima jedan opančar.

            Što on pravi dobre opanke. !

            Obuješ ih, popenješ se na soliter

            i skočiš sa desetog sprata –

            ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

 

Dragiša Čolić

Komentari

Komentari