Foto: 
autor nepoznat

Opančar* priča – Toma mali, a otac veliki

Slučaj sa francuskom pričom o Pipinu Malom i njegovim ocu Karlu je samo naizgled sličan ovoj priči. Tamo je sin nadmašio oca, a ovde je slučaj obrnut .

Obratite se narodnom poslaniku, piše na internet  “profilu” Tome File, sa sve slikom (anfas), pa evo da mu se obratim – ovako:

Bio jedan dobar advokat – Fila Filota. Neću da kažem veliki – što ne umanjuje njegovu veličinu, jer veliko je, na primer, ono ruglo od spomenika Velikom Stefanu Nemanji. Sećam se, kao student, išao sam u sudnice da slušam njegove bravurozne odbrane. Fila nije više živ, a imao je sina Tomu, koji je nasledio njegovu advokatsku kancelariju.

O Tomi advokatu i toj kancelariji se više ne čuje, pa se pretpostavlja da je to bio razlog da Toma ode u politiku, ili se o njoj više ne čuje od kako je Toma počeo da se bavi politikom, nije ni važno, to je samo retoričko pitanje – na isto se svodi.

Kažu da je poitika kurva, što može, a ne mora da bude tačno, mada se po svemu čini da u Tominom slučaju takve dileme nema – ako on nije kurva  (nema argumenata), onda se po svemu čini da je ispao glup (ima argumenata). Odabrati za svoju političku opciju partiju koja je zverski – metak u potiljak i jama sa krečom, likvidirala Ivana Stambolića (u vreme Miloševića) ili izvorno partizansku, koja uz gomile poniženja služi izvorno četničku vlast (u vreme Dačića) velika je glupost, bez obzira da li se Toma za tu političku opciju odlučio u vreme Miloševića ili Dačića. Više o tome u tekstu „Opančar* priča – o stvarima o kojima obično ćutimo” na www.opancar.com. E sad, da li je jedno ili drugo u pitanju, takođe je retoričko pitanje. Znate onaj vic o Bosancu – Otišao Bosanac na rad u Nemačku i na intervjuu za posao pita ga gazda – šta si ti? Ja sam Bosanac, odgovori on. Ne dolaziš u obzir, kaže gazda – vas Bosance bije glas da ste lenji. Ne, reče Bosanac, Crnogorci su lenji, mi smo glupi.

A argumenata za tu tezu ima i danas – i to u Skupštini. U sklopu rasprave o izmeni Ustava, juče se razmatralo poglavlje o pravosuđu, koje je opet – u okviru poglavlja o vladavini prava, ispit koji Srbija vazda ne može da prođe na svom „strateškom opredeljenju“ za članstvo u Evropskoj uniji. Po mišljenju onih iz Evrope – zbog ptrevelikog uticaja vlasti na pravosuđe, po mišljenju našeg Ministarstva pravde, koje zastupa onaj veselko, Radomir Ilić, državni sekretar, koji ponovo zastupa tezu da sudije i tužioce treba da bira Predsednik (više o tome u tekstu „Sezona izbora je u toku“ – www.opancar.com), jer su sudstvo i tužilaštvo, postali "neodgovorna grana vlasti" i "zatvoreni sistem koji vodi račina samo o sebi", pa bi im trebalo uvesti eksternu kontrolu, te da bi u tom smislu trebalo i Ustav menjati. Nema sumnje, kao što reče profesorka Vesna Rakić Vodinelić da je on tu samo glasnogovornik, i da su to istovremeno i stavovi Ministarstva pravde, a izvorno – samog Predsednika.

E sad, kakve veze to ima sa „Tomom malim“ – narodnim poslanikom Skupštine Srbije sa izborne liste „IVICA DAČIĆ – Socijalistička partija Srbije (SPS), Jedinstvena Srbija (JS) – Dragan Marković Palma“, članom Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo i ćlanom Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu (dalje: Toma) – ima!

Tomu je zapala dužnost, po sopstvenoj pameti očigledno i čast, da u Skupštini Srbije asistira onom bimboju Vladimiru Đukanoviću – predsedniku skupštinskog odbora za pravosuđe, narodnom poslaniku sa izborne liste „SNS – Aleksandar Vučić za našu decu“, o kome sam do sada svašta pisao – www.opancar.com, koji narećenu tezu brani u Skupštini, sa jedinom razlikom što bi on bio saglasan i sa tim da sudije i tužioce umesto Predsednika bira Skupština, sa krunskim adutom da sudovi donose presude u ime naroda, a Skupština je – dakle oni, jedina veza sa narodom. Dobro je što Fila nije živ, da vidi tu bruku, kako njegov sin Toma kome je u nasleđe ostavio svoju advokatsku kancelariju, saslužuje Vladimiru Đukanoviću, koji je nedavno imao i svoj advokatski debi – uslikala ga televizija kako luta tamo amo u pokušaju da nađe kuda se ulazi u sud. 

Ne! Kažu, ovi „vrsni“ pravnici, sa prostim (i u bukvalnom smislu – prostim) i izvan svega laičkim obrazloženjem – ne mogu sudije i tužioci sami sebe da biraju, što tako izgovoreno može i opravdano da zvuči kod njihove publike. Nažalost, izgleda da naši narodni poslanici – a pravnici, nisu bili na časovima kad se učilo vrhunsko demokratsko načelo o jedinstvenoj vlasti oličenoj sa tri nezavisne grane vlasti – zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj, pa predlažu da Skupština (zakonodavna vlast), treba da bira sudsku vlast. A kako oni biraju možete videti u prethodnom testu ovog autora „Nezavisne institucije – šta to beše?“ www.opancar.com  I ništa im ne znači što su protiv toga sva udruženja i društva sudija i tužilaca i svi pravnici koji se povodom toga oglašavajuu, među kojima i brojni profesori ustavnog prabva. Šta će na kraju biti, ostaje da se vidi u danu za glasanje.  Šta će o svemu ovome reći Evropa – koja je navodno i dalje naš strateški prioritet, ostaje takođe da se vidi.   

I sad će opet neko da mi zameri da ja imam nešto protiv „dođoša“, kako ih u Vojvodini nazivaju, jer ni jedan ni drugi očigledno nisu poreklom sa ovih prostora. Filote su, koliko mi je poznato, cincari, a za Đukanoviće ne znam – oni su valjda Crnogorci ili Bosanci, nije ni važno. Da je važno, ne bih Filu Filotu onako izhvalio. Važno je koje su pameti. Još u svojoj prvoj knjizi O opančarima i opancima, sam na jednom mestu rekao – Družimo se na osnovu pameti, a ne na osnovu nacionalne pripadnosti. Ako me sutra na autoputu pregazi neko sa ovim besnim džipovima, savršeno je sve jedno da li je on iz Šumadije ili iz Obale Slonovače – to je moj jedini princip.

 

             *U mom selu ima jedan opančar.

              Što on pravi dobre opanke!

              Obuješ ih, popenješ se na soliter”

              i skočiš sa desetog sprata –

              ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

 

Dragiša Čolić

Komentari

Komentari